U utorak, 15. veljače 2022. u duhovno-pastoralnom centru „Emaus“ u Bijelom Polju (Potoci) pokraj Mostara započelo je XXIV. redovito godišnje zajedničko zasjedanje Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije. Na početku radnog jednodnevnog susreta uvodni pozdrav uputio je dopredsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Pozdrav nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:
‘Uzoriti gospodine kardinale!
Preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi!
Raduje me što smo se ponovno okupili te vas sve srdačno pozdravljam na početku ovoga 24. po redu zajedničkoga zasjedanja Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije, koja je pristigla u Mostar i Bijelo Polje predvođena predsjednikom mons. Želimirom Puljićem. Činim to u svoje ime i u ime svih članova naše biskupske konferencije, a ovaj put posebice u ime mostarskoga biskupa Petra Palića kojemu svi zahvaljujemo za sinoćnje zajedničko Euharistijsko slavlje, za smještaj i za ovo današnje zasjedanje. Neka dragi Bog uzvrati svojim blagoslovom kako bi ova mjesna Crkva, za koju smo sinoć molili u Katedrali, napredovala i rasla u slozi, miru, svjedočenju i svetosti.
Među nama je mons. Amaury Medina Blanco, otpravnik poslova Apostolske nuncijature koja je još uvijek u stanju „udovištva“. Dobro nam došao i radujemo se!
Na osobit način u ime svih vas pozdravljam kardinala Vinka Puljića, dosadašnjega predsjednika BK BiH, i, u očekivanju njegova nasljednika u toj službi, kojega ćemo izabrati, ako Bog da, na sljedećem plenarnom zasjedanju, zahvaljujemo mu za redovito sudjelovanje i velik doprinos koji je dao ovakvim našim sastancima.
Čestitamo novom dubrovačkom biskupu mons. Roku Glasnoviću na povjerenju koje mu je Crkva iskazala. Radujemo se s Tobom, dragi don Roko, i molimo blagoslov Boga svemogućega za radosno služenje u Crkvi njegovoj.
Prema dogovorenom dnevnom redu, danas ćemo se baviti važnim zajedničkim pitanjima koja se odnose na dušobrižništvo za hrvatske katolike u inozemstvu, na način održavanja molitvenoga sjećanja na žrtve s kraja Drugoga svjetskoga rata i na Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima u Rimu te već sada zahvaljujem svima koji su priredili potrebite izvještaje. Molim dragoga Boga također za uspješno rješenje zajedničkih liturgijskih pitanja, o kojima ćemo raspravljati za duhovno dobro naših crkvenih zajednica. Poštovana i draga braćo iz HBK, velika vam hvala za Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, koji se svake godine u treću korizmenu nedjelju provodi u vašim biskupijama i koji je također jedna od naših tema.
Kao što je svima poznato, ovo naše redovito zasjedanje događa se u vrijeme kad je Bosna i Hercegovina već mjesecima zahvaćena nesporazumima političke naravi, koji izazivaju osjećaje straha. U ovoj sezoni teških riječi sve je veća oskudica nade koju ljudima mnogi odavno kradu a pojačavaju je nedostatak radnih mjesta, pravna nesigurnost i iseljavanje. Vlasti ne poštuju se ni međunarodni ugovori sa Svetom Stolicom što pogađa Katoličku Crkvu i njezine vjernike. K tomu, nepravedni zakoni omogućuju preglasavanja i majorizaciju malobrojnijih zbog čega najčešće trpi hrvatski narod. Zbog toga, stalno podsjećamo vlasti na obvezu izvršavanja obveza prema prastarom pravilu: Pacta sunt servanda, na potrebu poštivanja pojedinačnih prava svakoga čovjeka i kolektivnih prava svakoga naroda, na obvezu ispravljanja nepravednih zakonskih rješenja te na potrebu donošenja pravednih zakona i njihove provedbe.
Kao kršćanski vjernici želimo dati svoj doprinos za izgradnju društvene sloge i biti svjedoci nade također u ovim kušnjama. Jer znademo da „nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom“, koja nikada ne postiđuje (usp. Rim 5,5). Stoga, osim kao prisutnost radi obavljanja predviđenih zadaća, vaš dolazak na ovo zasjedanje shvaćamo i kao podršku u tom smislu. Zato: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu“ (1 Pt 1,3).
izvor:pogled.ba