Emmanuel (Macron) živ se vratio iz Putinova ‘brloga’. Nisam, doduše, još čula da je ruski predsjednik ikada napao bilo kojeg predsjednika koji mu je došao u posjet. Ali kad iz najbližeg Macronova okružja uoči puta u Moskvu puste najavu da je predsjednik ‘odlučio preuzeti rizik’ i otići izravno u Putinov ‘brlog’, stvar zvuči dramatično. Osobito ako znate da je rusko-ukrajinska kriza i dalje užarena, kao i odnosi između Rusije i SAD-a (NATO-a) koji se kroz tu krizu (re)definiraju, i da je Macronov posjet tek završnica njegovih pokušaja da uključi EU kao važan sigurnosni čimbenik u taj proces, a sebe promovira kao EU lidera.
Putin je primio Macrona u iznimno otmjenome bijelom ‘brlogu’. Posjeo ga je na distancu, na drugi kraj golemoga bijeloga konferencijskog stola i, fiksirajući ga kao učitelj školarca, dok su još kamere bile uključene, poslao je svoju poruku: Rusija i Francuska dijele zabrinutost za europsku sigurnost, sugerirajući da su im pogledi na rusko-ukrajinsku krizu jednaki. A Macron je s drugoga kraja konferencijskog stola ponavljao da treba razgovarati i krizu – deeskalirati! Završni je udarac Putin zadao kad je zajedno s Macronom iz ‘brloga’ izišao pred novinare. Upirući prijeteći prst prema francuskom dopisniku, poručio je: ‘Krim je Rusija’, rekavši da će se europske države ‘automatski naći u ratu s Rusijom’ priključi li se Ukrajina NATO-u. Macron mu nije proturječio ponavljajući da – treba nastaviti razgovarati i razgovarati. Macrona nije napao ‘medvjed’ u Putinovoj ‘jazbini’, ali iz ‘jazbine’ se vratio sveden na manju mjeru, slikovito – ‘popišan’. A šira se publika mogla osvjedočiti da je stari KGB ipak jedan ozbiljan ‘teatar’, superioran Macronovoj dramskoj sekciji.
Prethodni angažmani obvezuju
Istoga dana novi njemački kancelar Olaf Scholz uputio se u sadržajno složeniji posjet od Macronova: u Bijelu kuću, u saveznički ‘brlog’ Joea Bidena. Merkeličina politika supstancijalne ekvidistance prema SAD-u i Rusiji u eskalirajućoj se rusko-ukrajinskoj krizi pokazuje neodrživom i izaziva sve više nezadovoljstva i u Njemačkoj, a osobito među NATO-saveznicama. U doba zaleđenoga rusko-ukrajinskog sukoba Merkel se još i mogla bez suvišnih zašto deklarirati kao saveznica SAD-a i lojalna članica NATO-a, a istodobno dovršavati plinovod Sjeverni tok 2 kojim Njemačkoj i zapadnoj Europi osigurava jeftiniji ruski plin, ali i ugrožava sigurnost cijele istočne Europe, ponajprije
Poljske (članice NATO-a i EU) i Ukrajine (države kojoj Rusija uz ratnu prijetnju osporava pravo da sama odlučuje o svojim međudržavnim savezima).
No u današnjem kontekstu užarene rusko-ukrajinske krize postavljaju se pitanja zašto Njemačka uporno odbija pomoći naoružati Ukrajinu šaljući joj cinično samo zavoje i vojničke kacige, a istodobno se priprema za puštanje u rad Sjevernog toka 2 koji Ukrajini oduzima prihode od plinovoda isporučujući je tako Rusiji. Je li, gledajući iz pozicije NATO-a i EU, prihvatljivo da u jeku rusko-ukrajinske krize bivši njemački kancelar Gerhard Schröder biva promaknut u člana Nadzornog odbora ruskoga državnog energetskog diva Gazproma? Scholzovi koalicijski partneri iz njemačkih liberala vrlo su kritični prema tom promaknuću tražeći da se zbog otvorena proruskog svrstavanja Schröderu ukine kancelarska mirovina. Scholzovi SPD-ovci podijeljeni su u vezi sa Schröderovim ruskim angažmanom i njemačkom politikom prema Rusiji na one koji žele još čvršće savezništvo i one koji su za status quo. Scholz pak nastoji uvjeriti zapadne NATO-ove saveznike, prije svega SAD, da trenutačno ‘postoji samo jedan njemački kancelar, a to sam ja’. No nije to jednostavno. I prethodni njemački angažmani s Rusijom obvezuju. Nije to mnogo promijenio ni Scholzov posjet Washingtonu. Ali upravo zbog te ‘nesvrstanosti’ koja se svodi na prorusku politiku njemačka vodeća pozicija u Europi osuđena je na slabljenje.
Nema tu ništa pobjedničko
No kad se sve zbroji i oduzme, Macronov posjet Moskvi i Scholzov Washingtonu zbilja su bili korisni. Bili su korisni Moskvi da pokaže kako se igra Europom dijeleći je. Bili su korisni Washingtonu jer su pokazali koliko je takva Europa nesposobna brinuti se o vlastitoj sigurnosti. Bili su korisni za srednju i istočnu Europu da vide kako su ih Njemačka i Francuska spremne utržiti s Rusijom za plin i ulogu u drami.
Možda ih Macron uz izborni PR uspije čak prikazati i kao vlastiti uspjeh – on razgovara i razgovarat će. Jedino je njemački kancelar Scholz doveden u poziciju koja se teško može prikazati pobjedničkom.
Višnja Starešina
Lider
Preuzeto sa: hkv.hr