Otkad je počela ruska agresija na Ukrajinu, sve su učestaliji pozivi bošnjačkih političara, pogotovo onih lijeve orijentacije, za ubrzanim ulaskom u NATO i Europsku uniju. Istina, i od strane NATO-a i EU-a dolaze slična razmišljanja.
Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik, Katolički tjednik
Kad je govor o onima koji prizivaju NATO i Europsku uniju, mora se reći da se ne radi o ljubavi prema zapadnoj civilizaciji i politici, nego o uvjerenju da bi se na taj način mogla zadržati vlast. U pitanju je vrlo prozirna i naivna igra, uvjerenje kako bi se muka ukrajinskoga naroda mogla iskoristiti za brzo rješenje nagomilanih političkih problema u BiH. Kao da je to moguće jednim dekretom ili potpisom. Sve kad bi Amerikanci doista prihvatili, čak i prisilili, primiti Bosnu i Hercegovinu u NATO, ostaju nagomilani problemi koje se mora riješiti. A njih riješiti mogu samo Hrvati, Bošnjaci i Srbi u međusobnim razgovorima i dogovorima.
Amerikanci su pokazali kako malo znaju
Hrvatima bi zasigurno odgovarao ulazak BiH u NATO i Europsku uniju. Ali ne i ulazak na onaj način koji bi doveo do sukoba u državi. Bojim se da bošnjački političari, ne shvaćaju kako bi prisilni ulazak u NATO doveo do sukoba, pa i građanskoga rata.
Amerikanci, a i mnogi drugi zapadni političari, ne znaju puno o BiH, kao što Amerikanci svojevremeno nisu imali pojma u što se upuštaju napadom na Irak i Sadama. Da se radilo o nepoznavanju stanja u Iraku govori činjenica kako mnogi američki političari, pa ni oni najvažniji, nisu uzimali ozbiljno činjenicu da je u Iraku živjelo gotovo dvostruko više šijita nego sunita. Sadam je sa svojom manjinskom sunitskom zajednicom šikanirao arapske šijite, koji su zbog vjere bili ideološki i politički vezani uz Iran. Pad Sadama i sunitske političke premoći, doveo je u Iraku na vlast šijitsku zajednicu, koja je u dosadašnjem iračkom neprijatelju Iranu vidjela najbližeg saveznika. Posljedica svih tih događanja, od pada Sadama do šijitske suradnje s Iranom, jest pojava ISIL-a koji i danas zadaje glavobolju u nekim arapskim državama.
Kasnija opravdana pobuna sirijskih sunita protiv tiranije Asada, koji pripada manjinskoj alavitskoj zajednici, bliskoj šijitima, završila je tragično, i to zbog toga što je pala pod utjecaj ISIL-a. Obje države, Irak i Sirija, platile su visoku cijenu zapadnoga nepoznavanja društvenih odnosa u tim državama.
Pogrješno je probleme rješavati silom
Pripadam onima koji su napisali dosta tekstova protiv „srpskoga sveta“ i njegova razarajućega utjecaja u BiH. Pa, ipak, mislim da bi bilo pogrešno određene probleme rješavati silom, uz podršku NATO-a, jer bi upravo to dovelo do sukoba unutar države Bosne i Hercegovine. Novi sukobi i nova stradanja ne bi odgovarali nikom. A njih bi bilo, jer ogromna većina srpskih političara, a ne samo Dodik i njegova stranka, razmišljaju u duhu „srpskoga sveta“ ili, bolje rečeno beogradskoga. Ulazak svih balkanskih zemalja u NATO i Europsku uniju bi zasigurno bilo najbolje rješenje za sve narode tog trusnoga područja.
Nažalost, dokle god srpski narod, a pogotovo beogradska čaršija živi od uvjerenja da će im Rusi jednoga dana omogućiti dominaciju nad susjednim narodima, bio bi prisilni ulazak BiH u NATO jako riskantan. Srpski narod, nažalost, živi od lažnih sjećanja kako su drugi krivi za sve muke i neostvarene želje. Bez pročišćenja tih sjećanja, Beograd i izmanipulirani srpski svijet još će dugo vremena vjerovati da su im Rusi jedini prijatelji, a zapadna politika za sve kriva. Upravo je zbog toga važno poraditi na tome da Beograd iskreno prihvati NATO i Europsku uniju kao saveznike. Ukoliko se dogodi to čudo, prihvatit će NATO i srpski secesionisti u BiH.
Pokušaj zadržavanja vlasti pod svaku cijenu
Bošnjaci koji u ukrajinskoj tragediji vide svoju priliku, moraju napokon shvatiti da se mir u BiH ne postiže nikakvim prisilnim ulaskom u jedan od vojnih saveza, nego prije svega pronalaženjem onog političkoga rješenja u BiH koje će prihvatiti sva tri naroda. SAD i NATO mogu učiniti puno za BiH ukoliko potaknu Beograd na realniji odnos prema susjedima, povijesti i politici, ali i Bošnjake korektnijem odnosu prema Hrvatima. Floskule kojima se razbacuju u zadnje vrijeme „Komšići“, kako će ulazak u NATO spriječiti rat u BiH, velika je obmana i pokušaj da se po svaku cijenu zadrži vlast. Ulazak u NATO da, ali pod uvjetom da ga prihvate svi konstitutivni narodi u BiH. U suprotnom se može dogoditi da dođe do iracionalnih poteza sa srpske strane i novih sukoba. Upravo je to ono što bi odgovaralo
Rusima. Bojim se da pojedini bošnjački političari, a u te spadaju i oni profitabilno orijentirani Hrvati koje su birali Bošnjaci, prizivaju na brzi ulazak u NATO s ciljem ostvarenja građanske države i minoriziranja nacionalnih problema. A upravo je to opasno, jer može dovesti do novih sukoba na prostoru BiH.
NATO neće ratovati za BiH
Pokušaj Srba da sačuvaju građansku Jugoslaviju, bolje rečeno srpsku, za što su, nažalost, na početku imali podršku NATO-a i velikoga broja zemalja Europske unije, doveo je do rata. Tako nešto se mora izbjeći u BiH. Jer dođe li do sukoba, nitko od Amerikanaca, Engleza, Francuza ili Nijemaca neće ginuti za interese bilo kojega bosanskohercegovačkoga naroda. Ne čine to niti u Ukrajini. Utoliko se može s pravom reći da je bolje još deset godina pregovarati, nego ratovati zbog nečije fiktivne ideje da će netko sa strane silom omogućiti centralističku BiH u kojoj bi većinski narod odlučivao o svemu. Srbi su pokušali to u Jugoslaviji poslije smrti diktatora Tita, pa je bilo ono što je bilo. Tako se nešto ne smije dogoditi u BiH. Ako NATO uvjeri jednoga dana Beograd da mu je mjesto u NATO-u, bit će za tu ideju puno lakše motivirati i bosanskohercegovačke Srbe.
/HMS/