Igor Sečin iz skupine najutjecajnijih suradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina predsjednik je državne ruske naftne kompanije Rosneft Oil Company i na popisu je građana Ruske Federacije nad kojima su SAD i EU uvele sankcije. Najbliži suradnik Igora Sečina, na dužnosti prvog potpredsjednika u upravi Rosneft Oil Company, je Željko Runje iz Sinja, najviše rangirani Hrvat u svjetskom naftnom biznisu.
Runje je Sinj napustio prije gotovo pola stoljeća. Vraćao se tek povremeno, dok su mu bili živi roditelji. Najprije mu je umrla majka, a prije nekoliko godina i otac o kojemu je skrbio s posebnom pažnjom osiguravajući mu potrebnu pomoć drugih osoba. Pri dolasku u posjet roditeljima imao je dobre odnose sa susjedima. S drugima iz alkarskog grada uglavnom je ugasio sve veze što je zbog njegovih rijetkih posjeta Sinju i razumljivo. Svojevremeno se među sinjskim poljoprivrednicima kolala informacija da je Željko Runje u Sinjskom polju kupio obradivo zemljište od 20-ak hektara. Namjera mu je, kažu, bila proizvoditi bezglutensku pšenicu, ali umjesto toga na toj parceli se, kažu danas upućeni, proizvodi uglavnom povrće.
Tko je Sinjanin Željko Runje, čovjek za kojega se u javnosti isticalo da spada u krug ljudi oko kremaljskog vladara Vladimira Putina? Željko Runje rođen je 29. studenoga 1954. godine u Splitu. Odrastao je u Sinju, gdje su mu obiteljski korijeni. U alkarskom gradu završio je osnovnu i tri razreda srednje škole. Kao dvometraša s brojem cipela preko 50 sportski afinitet ga je odveo u košarkaški klub “Alkar”. Za klub je nastupao od juniorskih kategorija i isticao se kao vrsni strijelac pa su mu lokalni zanesenjaci tepali da će postati košarkaški virtuoz.
Da te tvrdnje nisu bile bez pokrića svjedoči kako je bio zapažen i izvan Sinja pa je nastupao za omladinsku košarkašku reprezentaciju Jugoslavije. U “Alkaru” je igrao do 1972. godine. Tada 18-ogodišnji mladić napušta matični klub i odlazi u zagrebačku “Lokomotivu” u kojoj igra nepune dvije sezone. U Zagrebu, gdje završava srednjoškolsko obrazovanje, upao je u fokus Krešimira Ćosića. Uz Krešinu pomoć Runje u siječnju 1974. godine odlazi u SAD pošto je dobio stipendiju na North Idaho College gdje uz studij igra košarku za sveučilišnu momčad. Kažu da je jedna teška sportska ozljeda uništila obećavajuću Runjinu košarkašku karijeru. Životni put ga 1976. godine vodi na Aljasku gdje završava studij i definitivno prekida karijeru košarkaša.
Sa stečenom fakultetskom diplomom na Aljaski se zapošljava u jednoj lokalnoj naftnoj tvrtki koju uskoro preuzima velika američka kompanija ExxonMobil. Na samim počecima Željko Runje poznanicima je kazivao da ga je osvojio naftni biznis i da ga nema namjeru mijenjati. Punih 18 godina Runje je radio na poslovima razvoja i proizvodnje nafte kompanije ExxonMobil u arktičkom dijelu Aljaske, a potom u Alžiru, Jemenu, Nigeriji, Angoli, Tajlandu i Australiji. Tada prihvaća ponudu uprave kompanije i preuzima rukovodnu poziciju u ruskoj ispostavi ExxonMobila sa zaduženjem razvoja nalazišta prirodnog plina u vodama kod Sahalinskog otočja. Taj projekt ExxonMobil je razvijao u suradnji s ruskom državnom tvrtkom Rosnjeft Oil Company, a polučeni uspjeh osigurao je Željku Runji do tada nezamislive reference.
To se događalo kada je na čelu ExxonMobil bio Rex Tillerson, kasnije državni tajnik SAD, s kojim je Runje bio vrlo blizak. U to vrijeme Rosnjeft je preuzeo konkurentsku tvrtku TNK-BP i tako postao najveća svjetska naftna kompanija čije dionice koritaju na burzi. Runje je dobio ponudu koja se ne odbija te je 2012. godine prešao na rad u Rosnjeft kao jedan od 10 potpredsjednika Igoru Sečinu sa zaduženjem za offshore projekte. Poslije tržišne ekspanzije saudijske kompanije Aramca tijekom 2019. godine Rosnjeft je morao prepustiti prvo mjesto najveće kompanije čije su dionice burzovna roba. Željko Runje je u međuvremenu napravio novi iskorak u karijeri. U ruskoj državnoj kompaniji koja ima 260 tisuća zaposlenih i godišnji prihod veći od 130 milijardi američkih dolara Runje je u drugoj polovici 2019. godine imenovan prvim potpredsjednikom Rosnjefta. Postao je, dakle, drugi čovjek divovske ruske naftne kompanije, a koja je to moć može se samo zamišljati.
U hrvatskom medijskom prostoru Željko Runje bio je rijetko nazočan. Šira javnost prvi put je za njega čula u lipnju 2013. godine kada je tadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović u Banskim dvorima primio izaslanstvo Rosneft Oil Company na čelu s Igorom Sečinom. U izaslanstvu je bio i potpredsjednik Željko Runje. Javnosti je objavljeno da su ruski naftaši iskazali interes za suradnju s INA-om na istraživanju, preradi, skladištenju i transportu nafte. Do realizacije nije došlo.
Kada je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović 2017. godine bila u posjetu Ruskoj Federaciji u javnosti se ponovno aktualizirala gospodarska suradnja dviju zemalja, a u prvi plan je izišla navodna ruska spremnost ulaganja u hrvatsku energetiku. Nakon toga posjeta Grabar Kitarović iz Rusije je stigla ponuda Rosnjefta za preuzimanje INA-e. Tvrdilo se da je najvažnija poveznica između Rosnjefta i Hrvatske bio upravo Željko Runje.
Te iste 2017. godine Željko Runje je javno optužio arhitekta Antu Vrbana, za kojega se tvrdilo da je bio vrlo blizak pokojnom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, a u Hrvatskoj je postao poznat po dizajnu interijera crkve u Kninu. Runje je ustvrdio da ga je Vrban prevario i da mu je za radove na dovršetku kuće na Braču i rekonstrukciji stana u Zagrebu platio 2,5 milijuna eura za posao koji je vrijedio 300 tisuća eura. Vrban mu je za naplatu ispostavljenih računa, kazivao je Runje, dostavio račun u Srbiji. Vrbana je Runje preporučio i svojim ruskim prijateljima uključujući i prvog generala ruske vojske. Radi zahvata koje je obavio hrvatski arhitekta u Moskvi umalo je, tvrdi Runje, došlo do urušavanja zgrade, a zbog generalova “zadovoljstva” napravljenim Runje veli kako je Vrbanu najbolje da više ne dolazi u Moskvu.
Drugi put Željko Runje našao se u žiži interesa više hrvatskih medija u ljeto 2019. godine zbog, kako se tvrdilo, bespravne gradnje na Braču. Otkriveno je, naime, da je kupio parcele u atraktivnoj uvali Mihoj Rat kod Bobovišća i krenuo s opsežnim radovima bez građevinske dozvole. Mještani su se novinarima još požalili da je Runje uzurpirao plažu, ogradio šetnicu, izgradio tunel koji od njegove parcele vodi do mora, postavio kamere…
Izvor: Slobodna Dalmacija