Kućanstvo istočne Hercegovine ne mogu živjeti isključivo od uzgoja krumpira, ali svako od njih, zahvaljujući komparativnim prednostima dobre klime i okruženja ovoga podneblja, može da živi od uzgoja ove i drugih poljoprivrednih kultura istovremeno.
Ovakav zaključak donesen je na predavanju o gajenju krumpira, koje je u Trebinju organizirao UNDP, u okviru projekta konkurentne i inovativne domaće ekonomije, gdje je rečeno da blizina turističkih destinacija i 270 sunčanih dana daju dvije žetve i dobru prodaju.
Za sve to, kako je istaknuto, treba da se prati takozvani lanac proizvodnje, koji podrazumijeva izbor kvalitetnog sadnog materijala, odgovarajuće sorte, primjenu svih agrotehničkih mjera, uključujući i doradu krumpira, njegovo sortiranje, pakovanje, nastup na tržištu, kao i brendiranje.
“Krumpir u Hercegovini može da bude i te kako isplativ upravo u ranoj proizvodnji kada se cijena kreće od 1,5 eura do 50 centi, kada pristižu količine iz drugih krajeva, a kada se prosječnoj cijeni od jedan euro doda i plastenička proizvodnja, nekoliko ari može da bude vrlo profitabilno, tim prije što je ovo pred kultura nekim drugim kulturama, poput paprike i paradajza, tako da imamo dvije žetve čak i na otvorenom prostoru zbog toplog zraka”, objasnio je profesor dr Zoran Broćić s Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu.
Specijalista za krumpir dr Živko Bugarčić, iako radi kao konzultant nizozemske kuće “Agriko”, kaže da je potrebno intenzivirati domaću proizvodnju radi što manjeg uvoza iz inozemstva, a to se može postići i proizvodnjom domaćeg sjemenskog krumpira, kao i dvostrukom žetvom u toku jedne sezone.
Proizvođač krumpira Novak Motika iz Rogatice kaže, iako ne pripada podneblju gdje klimatski uvjeti omogućuju dva puta ubiranje plodova u jednoj sezoni, da je upravo na predavanju u Rogatici stekao veliko znanje o proizvodnji sjemenskog i merkantilnog krumpira, ali da se stječe i dobro znanje o proizvodnji mladog krumpira u Hercegovini.
“Proizvodnja krumpira jeste vrlo skupa sa velikim ulaganjima u sjemenu i ostalom repromaterijalu, ali kada se ima tržište i može se prodati sve što je zasijano, na većim površinama su veće i zarade i jedino se tako isplati raditi”, rekao je Motika, koji ima proizvodnju na oko 30 hektara, sa skladištima oko 700 tona.
Izvor:nezavisne.com