Španjolski Villarreal postao je apsolutna europska nogometa senzacija nakon što je izbacio Bayern u četvrtfinalu Lige prvaka, a priča o ovom klubu iz grada u kojem živi nešto više od 50.000 stanovnika najbolji je pokazatelj koliko ovaj sport nekada može ispisati nevjerojatne priče.
Kažu da s gotovo 1.000 kilometara duge autoceste koja povezuje sjevernu i južnu Španjolsku s njenom istočnom obalom postoje samo dva razloga da se s “Autopista del Mediterráneo” skrene u Villarreal.
Prvi je, kažu Španjolci, ako trebate keramičke pločice, a drugi je, naravno, nogomet. Njihov stadion El Madrigal nemoguće je u takvim uvjetima promašiti, kako zbog činjenice da se nalazi u samom centru grada, tako i zbog toga što je obložen žutim keramičkim pločicama.
Kapacitet stadiona je 24.890 sjedećih mjesta, što predstavlja gotovo polovicu populacije ovog mjesta u kojem živi nešto više od 50.000 stanovnika. Kako su se onda probili u vrh evropskog nogometa?
Španjolski mediji objavili su da se u 19. stoljeću u ovom ruralnom području živjelo od uzgoja naranči, a što je omogućilo postupan ekonomski napredak za regiju, da bi nakon Građanskog rata lokalni vlasnici plantaža taj zarađeni novac pretvorili u izgradnju tvornica keramike.
S tim u svezi ovo mjesto ubrzo se pretvorilo u jedno od najvažnijih mjesta u Europi za ovu industriju. U isto vrijeme, obitelj Roig u Valenciji je otvorila mesnicu Mercadona i uskoro nakon toga brzorastući supermarket.
Četiri godine nakon toga, u ovoj regiji bilo je otvoreno osam prodavaonica, da bi 1990-ih mesnica Mercadona doživjela bum i danas je prema statistici Forbesa firma s jednom od najboljih reputacija u svijetu. Prije tri godine su bili na devetom mjestu, a tada su brojili 75.000 radnika i 1.500 prodavaonica te im je godišnji profit išao preko 600 milijuna eura.
Fernando Roig, jedan od vlasnika ovog lanca prodavaonica i vlasnik firme pločica “Pamesa” prije 20-ak godina odlučio je investirati dio novca u lokalnu nogometnu ekipu koja je u to vrijeme igrala drugi rang natjecanja i u prosjeku je imala jedva 3.000 navijača po utakmici.
Godinu nakon toga su prvi put zaigrali u La Ligi, a u travnju 2006. godine su, baš kao i danas, bili u polufinalu Lige prvaka i tada su nesretno ispali od Arsenala koji je kasnije izgubio od Barcelone. U meču protiv Topnika su imali penal u posljednjoj minuti, ali Riquelme nije bio precizan, pa je Wengerov tim tada otišao u finale koje se igralo u Parizu.
Od početka ulaganja u klub, vlasnici su tražili da on vremenom postane samoodrživ i da posluje bez minusa, a nakon što su na početku popravili uvjete u omladinskoj školi i raširili mrežu skauta u Južnoj Americi, klub s periferije preko noći je postao respektabilan u europskim okvirima.
Vremenom su uspjeli napraviti supermoderni trening centar Sports City s devet terena i svom pratećom infrastrukturom, a kasnije su napravili i još jedan trening centar sa još 12 terena kojima su se koristile i ostale ekipe iz regije.
Tako je Vila-real, gradić koji ima stanovnika kao polovica kapaciteta Barceloninog Nou Camp stadiona, pretvoren u pravo nogometno sjedište.
Danas njegovi igrači pišu još jednu čarobnu nogometu priču, a nakon što su izbacili Bayern iz Lige prvaka, a i zbog činjenice da su prošle godine u finalu srušili Manchester United i osvojili Evropsku ligu, jasno je da su sada spremni na još veće uspjehe.
Odigrati dvije utakmice protiv velikog Bayerna bez poraza i sa samo jednim primljenim golom najbolji je pokazatelj da ekipa Unaija Emeryja ima potrebni kvalitet i znanje suprostaviti se najboljim timovima svijeta, a naredni izazov vjerovatno će im biti Liverpool i dvije utakmice s Kloppovom mašinerijom.
izvor: klix.ba