Gost Tončice Čeljuske u emisiji U svom filmu bio je jedan od najboljih svjetskih trenera svih vremena – Ratko Rudić. Iza njega je 69 velikih trofeja, a jedini je izbornik na svijetu koji je osvojio olimpijsko i svjetsko zlato s tri različite države.
Proslavljeni hrvatski trener otišao je u mirovinu prije dvije godine, a tom prilikom ga je ugledni Wall Street Journal proglasio najvećim trenerom svih vremena:
– To je tada bilo zaista jedno veliko priznanje od svjetski poznatog časopisa, gdje svaki članak prolazi veliku provjeru. To je zaista veliko priznanje. Povijest s Wall Street Journalom je počela još 2016. za vrijeme Olimpijskih igara u Brazilu. Tada sam vodio reprezentaciju u Brazilu, ja sam od jedne reprezentacije stvorio momčad koja je pobijedila Srbiju, koji su kasnije postali olimpijski prvaci. Mi smo bili jedina reprezentacija koja ih je pobijedila. Tada je se stvorila jedna velika euforija u Brazilu i ovi novinari su objavili da je se pojavio sport popularniji od nogometa, što nije istina.
Rudić je drugi najuspješniji izbornik u svim momčadskim sportovima po broju osvojenih medalja, 69 odličja, 19 zlata s raznim državama:
– Trenirao sam pet reprezentacija, osvojio sam s tri zemlje olimpijske igre i svjetsko prvenstvo. Neki put u životu se moraju poklopiti neke stvari, ali me veseli što sam ja u svim zemljama uspio pokrenuti taj spot, saveze i bio sam dosta angažiran.
Fascinira činjenica da je sudjelovao na čak 13 olimpijskih igara, još od 1968 kada je bio u plivačkoj reprezentaciji kao rezerva:
– Ja sam živi svjedok kako su se kretale te promjene u organizaciji, u životu, u sportu. Mogu kazati da sam neki ekspert za Igre. Igre nemaju samo sportsku vrijednost nego i društvenu. U Americi je to ravno Nobelovoj nagradi, ali ono što je zanimljivo je činjenica da ne priznaju drugo mjesto, samo zlato.
Zbog ostvarenih uspjeha u Italiji je dobio počasno državljanstvo:
– Ja kad sam došao u Italiju, bilo je dosta problema, mentalitet, pristup, navika prema radu. Moram reći da idem u zemlje gdje imam podršku vodstva saveza i prvu godinu sam imao puno sukoba i onda smo sjeli za stol i morao sam reći da odlazim ako se ne dogovorimo. I onda je sve krenulo, dobio sam ekipu koja je bila spremnija, fizički i taktički. Tu sam proveo devet godina. Došli smo do niza rezultata koje još nitko nije ostvario u povijesti vaterpola. Trebalo je naći motivaciju nakon svih ovih uspjeha, a ja sam uspio uvjeriti igrače da rade svake godine sve više i više.
O Americi:
– Ja sam u Ameriku došao 2001. godine i tamo sam morao stvarati sve od nule. Mlađe selekcije, trenere, igrače. Radio sam strahovito puno, ali sam imao apsolutno povjerenje. Tada sam napisao jedan rad “Projekt – zlatna medalja” i oni su 2008. godine došli do srebra u Pekingu, a ja sam te Igre s Hrvatskom napravio jednu od najvećih grešaka u karijeri.
Od 2005. pa sve do 2012. godine Rudić je bio izbornik Hrvatske:
– Krajem 2004. godine došlo je do promjena u rukovodstvu saveza i Perica Bukić je došao u savez i imao sam povjerenja u njega i on je želio da dođem. Htio sam izgraditi kult reprezentacije da igrači zgrade sebe kroz reprezentaciju. U Melbourneu sam ostvario najvažniji rezultat s Hrvatskom, te 2007. godine smo osvojili Svjetsko prvenstvo i postali smo pobjednici s pobjedničkim mentalitetom. Sve je kasnije samo kulminiralo s osvajanjem zlata na OI u Londonu 2012. Mi smo tada imali takvu dominaciju, prije Igara sam znao da ćemo biti prvi. Nikada ne bih potpisao drugo mjesto.
– Ja sam uvijek bio trener koji nikada nije krivio igrače, uvijek sam ja bio kriv za poraze jer sam ja birao igrače i taktiku. Isto tako nikad nisam dopuštao da se slave pobjede do finala. Prvi se pamte i pišu, uvijek ostaje samo ime pobjednika. Nigdje nećete naći u knjigama tko je bio drugi.
“Italija je moj drugi dom, u Splitu sam se izgradio kao sportaš, a Zagreb me je formirao kao osobu”
– Ja sam 10 godina igrao u splitskom Jadranu i ja sam produkt splitske sportske škole i jako sam ponosan zbog toga. Zagreb me je formirao kao osobu, a Italija je moj drugi dom i jedina sam osoba koja je dobila državljanstvo te zemlje zbog zasluga za talijanski narod.
Izvor:hrt.hr