Daliborka Gajić, po zanimanju diplomirani inženjer poslovne informatike, a netko tko je radio u medijima u BiH, s obitelji , dvije djevojčice i suprugom, adresu u BiH zamijenila je adresom u Njemačkoj, u Münchenu. Kaže, bilo je teško prvih mjeseci, ali druge vrijednosti su prevagnule da odu, ali i da ostanu u “tuđoj” zemlji.
Prije šest godina Daliborka Gajić i njen suprug su shvatili da u jednom momentu u novčaniku im je ostalo 50 KM, a ostao je još jedan mjesec da se preživi.
“Radili smo oboje, imali smo kredit za stan, kredit za auto i dvoje male djece. Ni stan, ni auto nisu bili nešto preogromni, nekih 50-ak kvadrata, auto solidan. Shvatili smo 30. prosinca da nam je ostalo nekih 50 KM za siječanj mjesec. Tada nam je mlađa kćerka bila beba. I mi smo shvatili da u takvom svijetu ne možemo opstati. Prvi razlog je bio financijski, ali i taj pritisak da nećemo moći platiti račune da preživimo, bez obzira što smo oboje zaposleni i radimo u solidnim firmama. I onda smo počeli biratiu kojoj zemlji želimo živjeti a da to nije BiH“, priča Gajić, i osvrće se na period kad su tek stigli u Njemačku.
Govori, prvih mjesec dana bilo joj je jako teško, ali ima to vjerojatno veze sa ustaljenim šemama koje su imali u Bijeljini.
“U Münchenu je sasvim nešto drugo. Njemačka ima sistem gdje su ljudi navikli da se pridržavaju određenih normi zakona. Traži puno, ali i nudi dosta. Možemo se prilagoditi i to je ono što mi se dopada. Njemačka kao društvo pokušava da uspostavi određeni balans između kapitalizma i socijalnog davanja. Možete računati na to – koliko uložite da će vam i država pružiti mogućnosti da se osposobite u pravcima u kojima želite i u kojima možete”, ističe ona za N1.
O razlozima napuštanja BiH, o mogućim rješenjima problema masovnog iseljavanja iz BiH, u Novom danu na N1, govorili je i Laura Lungarotti, šefica misije IOM u BiH i sub-regionalna koordinatorica za Zapadni Balkan. Kako ističe, studija koju su radili utvrdila je alarmantan broj onih koji napuštaju BiH.
“Odlučili smo da se usmjerimo na zdravstveni sektor, jer je to ključno za dobrobit zemlje, pogotovo zbog pandemije, ali i IKT jer govori se o inovacijama. Sa ova dva sektora broj mladih ili ne tako mladih profesionalca napušta BiH, traže bolji život ili prilike u Europi, u zemlje kao što su Njemačka, Austrija, Hrvatska i Slovenija”, govori Lungarotti, podsjećajući da je 2019. godine je izdato 56.000 radnih dozvola u zemljama EU što je alarmantan podatak.
Naglašava da bi se trebale pronaći veze između sektora obrazovanja i zaposlenja, te da se treba riješiti problem, da niko ne ostane izostavljen, a te radnje, ističe, moramo odmah poduzeti.
Savez samostalnih sindikata BiH je prije nekoliko dana objavio da kofere pakuje 350.000 građana BiH.
Pitali smo Adisa Keču iz ovog Sindikata, kako su došli do tih podataka. Odgovara da je to bilo jednostavno.
“Ako imamo podatak da je u prošloj godini BiH napustilo blizu 170.000 radnika, a da svjedočimo svakodnevnim poskupljenjima, nesigurnosti i političkim previranjima u BiH, i ako imamo činjenicu da su zemlje zapadne Europe na neki način otvorile svoje granice i traže radnu snagu gdje su plaće znatno veće nego ovdje, onda je normalno očekivati da dođe do tog udvostručenog broja radnika”, rekao je Kečo.
Pandemija je ublažila odlazak, smatra on, ali, podcrtava, svjedoci smo da prolazi, i sigurno će doći do značajnog skoka u broju građana koji će napustiti BiH.
Izvor:N1