Skupina olimpijskih i NCAA prvaka (National Collegiate Athletic Association) udružila se da bi objavila pismo u kojem zahtijevaju akciju za zaštitu ženskog sporta nakon velikih pobjeda muškarca koji se predstavlja kao žena sa Sveučilišta Pennsylvania, Lie Thomas.
Gotovo 40 umirovljenih plivača, uključujući nekoliko olimpijaca, bivših prvaka NCAA, pa čak i direktora plivačkog tima SAD-a postavljaju ozbiljna pitanja o NCAA pravilima koja reguliraju “transrodne sportaše”, navodi MSN.com.
“Većina žena sa Sveučilišta Arizona na našem popisu ima malu djecu, prvi put osjećamo da naše kćeri nemaju iste prilike za uspjeh kao mi”, rekla je bivša NCAA prvakinja Marshi Smith.
Politika NCAA
NCAA nije odgovorila na nedavno otvoreno pismo, ali Smith je dobila odgovor od predsjednika NCAA Marka Emmerta na pismo koje je sama napisala.
U svom odgovoru, Emmert je inzistirao da organizacija slijedi znanost. Naveo je kako Upravni odbor čvrsto i nedvosmisleno podržava priliku da se “transrodni studenti” sportaši natječu u fakultetskom sportu”.
“Trenutačna politika NCAA-e usidrena je u razvoju znanosti o ovom pitanju i u politici specifičnih za sport nacionalnih upravljačkih tijela američkog olimpijskog i paraolimpijskog odbora”, dodao je.
Smith ipak odbacuje tvrdnje NCAA o praćenju znanosti i kaže kako ne vjeruje da je “biološki muškarac koji se natječe u ženskim sportovima pošten.”
Čini se kako je pokret za „jednakost” nadahnuo “transrodne sportaše” da se pridruže timovima svog odabranog roda. A to često znači da se biološki muškarci natječu protiv bioloških žena u ženskim timovima. Ali u svijetu sporta, tvrde kritičari, jednakost spolova jednostavno ne postoji. S fiziološkog gledišta, postoji nejednakost između muškaraca i žena koju je jednostavno nemoguće izbrisati.
Na primjer, kada se radi o trčanju, muškarci su u načelu brži od žena. Kako je to objašnjeno u izdanju časopisa Runner’s World iz 2015.: „Na svakoj udaljenosti do maratona, razlika između svjetskih rekorda muškaraca i žena iznosi 9 do 10 % – a kod rekreacijskih je trkača razlika slična ili čak veća.”
Atletske prednosti muškaraca
Profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian, rekao je za Runner’s World: „Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu, a velik su dio toga brzotrzajni (engl. fast-twitch) mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max), zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene.”
Muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama, budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima. Njihove su kosti također gušće te imaju čvršće ligamente, što ih čini manje podložnima sportskim ozljedama.
Budući da ovi fizički i fiziološki čimbenici daju većini muškaraca očitu kompetitivnu prednost u sportovima, je li pošteno ili čak sigurno da se biološki muškarci – s većom mišićnom masom, srcima i plućima i većom snagom, ubrzanjem i brzinom – natječu protiv djevojaka i žena?
„Ako muškarci mogu tvrditi da su žene i ući u sport u kojem se smiju natjecati samo žene, tada je prilično izvjesno da će muškarci pobijediti,” piše Brandon Morse za časopis Federalist. „Sve pohvale, nagrade i priznanja bit će oduzeta ženama koje ih s pravom zaslužuju i dana muškarcu koji je zapravo varao tako što je stavio šminku, ubrizgao si hormone i rekao da je žena.“
Izvor: narod.hr