Sudbine ljudi su različite i nepredvidive. Neke imaju i posebnu priču, a jedna od njih je i o tuzlanskom obućaru porijeklom iz Iraka. Slijedi priča o diplomiranom tehnologu koji desetljećima popravlja obuću u našoj zemlji, o tome kako je Safa Kamar postao Safet.
Iračanin Safa Kamar je prije četiri desetljeća napustio rodnu grudu. Kao mladić došao je u Srbiju, gdje je učio jezik. Potom je na tuzlanskom fakultetu 80-tih godina diplomirao tehnologiju i tu se skrasio. Nakon bezuspješnog čekanja na zaposlenje u struci, počeo se baviti zanatom, a znanja je, kaže, imao i kao dječak dok je promatrao rad djeda opančara u Iraku.
Safa Kamar, obućar
“Kad sam došao u bivšu Jugoslaviju i kad sam se oženio, meni je punac obućar. To je jednostavno sudbina. A s puncem sam, kad idem na fakultet i kad se vratim, sjedim s njim, gledam što on radi.”
Safu tek rijetki znaju po njegovom imenu. Dolaskom u Tuzlu je dobio drugo ime.
Safa Kamar, obućar
“Ja kad prođem kroz grad, nitko mi ne kaže zdravo Safa, uvijek mi kažu gdje si Sajo, što ima Sajo, kako si Safete, što radiš, ili kad dobijem poruke gdje si Sajči.”
Ne postoji nešto što u svojoj radionici ne može uraditi, od popravke obuće, torbi, pa čak slobodno vrijeme koristi i za izradu unikatnih radova.
Nisveta
“Ja ne živim tu, ali kad god dođem iskoristim priliku nešto popraviti, nešto kupiti, i ručnih radova njegovih, sve najbolje.”
Safa Kamar, obućar
“Tko hoće da radi, tko radi pošteno, uvijek će imati posla. Ovdje u Bosni ima posla za one koji hoće da rade. Od obućara može se lijepo živjeti, nikad nećeš ostat gladan,neće ti ništa faliti, može se lijepo zaraditi.”
Međutim, majstor nam kaže da se plaši da će ovaj zanat opstati tek kratko vrijeme, budući da nema zainteresiranih. Dodaje da je tražio one koje bi podučavao, ali bez uspjeha. Bez obzira na sve, iako je završio tehnologiju, kaže da radi posao koji ga ispunjava.
Izvor: Pogled.ba