Mlada majka Nikolina Mlakar je na Facebook profilu u petak donosi drugačiju priču. Ona i suprug, liječnik, borili su se za živote dvoje djece iako su im rekli da će umrijeti.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
“Na današnji dan prije 3 mjeseca naš mali Damjan, rođen sa 27 tjedana carskim rezom, živeći samo nepunih 35 sati, napustio nas je ovdje na zemlji i otišao na ljepše mjesto, svojem Nebeskom Ocu. Liječnici su nas upozorili da zbog moje dijagnoze može umrijeti nakon što se rodi. Nije imao dovoljno plodne vode i postojala je velika mogućnost da mu se pluća ne razviju kako treba. I na kraju je tako i bilo, njegova mala pluća nisu izdržala borbu.
Mi smo do zadnjega vjerovali i nadali se da će biti dobro, ali nije uspjelo, ovaj put nije. Bolno je, i još uvijek nam je teško, ali vjerujemo da smo dali sve od sebe. Borili smo se svaki dan za njegov život, od plusića na testu za trudnoću do kraja. Krstili smo ga kad se rodio i bili kratko s njim, onako malim, čistim, nevinim. I znamo da je i dalje s nama, svaki dan, i od Gore moli za nas. I da, da moramo opet to sve proći za njega, prošli bi.
A nije bilo lako, teško je bilo i još je teško. Ali tko smo mi da odlučujemo o njegovom životu. Što sam trebala reći svojoj djeci da sam koji tjedan prije odlučila prekinuti njegov život zbog svega što se može dogoditi. Ubila sam vašeg malog bracu kojega svi željno iščekujemo da se više ni on ni mi ne mučimo. Kakva bi ja to bila majka da sam samo odustala od njega. Je l bi nam bilo sada lakše, ne, vjerujem da bi nam bilo teže, puno teže.
Zašto sam iznad napisala “ovaj put nije”? Zato što je bilo i drugačije. Kad smo se npr. odlučili boriti za život našeg Luke za kojega su rekli da nema nikakvih šansi da preživi, da u 19-om tjednu trudnoće napravimo abortus jer on ne može preživjeti. Ali preživio je, izborio se skupa s nama. Danas je zdravo dijete.
I zato, borimo se za svaki život, od njegovog začeća do kraja. Jer svaki život je vrijedan, koliko god on trajao. Svaki je vrijedan borbe i žrtve.” – napisala je Nikolina.
Vrijedi se do zadnjega boriti za svaki život
6. veljače Nikolina je napisala:
“Naš Damjan je otišao svome Ocu u zagrljaj. Hvala vam svima na molitvama i ljubavi, držala nas je i pružala mir. Ne znamo zašto, ali znamo da On zna. Bog je sama ljubav, dobrota i koliko god nam je sad teško vjerujemo da smo morali proći kroz ovo. Toliko sam ovih dana vidjela patnje u srcima, čula toliko teških priča ali bilo je i onih kad je Bog sve izveo na dobro, bilo je i hrabrih majki koje nisu odustale i nakon svega što su prošle. Dijelile smo naše strahove, slušale boli, ohrabrivale se i vjerovale. Toliko puta sam osjetila veliku zahvalnost na svome suprugu, djeci, obitelji, prijateljima. Malo ljudi je tako povezano, živi skladno i s vjerom, vjerom u ljude i vjerom u Boga. Hvala Ti Bože na tolikim blagoslovima.
Vrijedi se do zadnjega boriti za svaki život. Žalostilo me kada sam kod ginekologa osjetila nedostatak vjere, empatije, nade. Znam da im nije puno puta lako, ali kad bi imali Boga u svom životu i njima i nama bi bilo puno ljepše i lakše prolaziti ovakve dane. Bože, daj da te osjete, daj da budu oni koji će štiti svaki život i boriti se za njega.
Hvala ti na životu našeg Damjana, bio je kratak, ali veliki dar. Od početka sam nekako osjećala da je Božji, tako nevin i čist. Željeli smo ga povesti doma, proživjeti s njime još puno toga, ali to su bili naši planovi, a ne Božji.
Stalno sam si ovih dana u bolnici ponavljala Isusove riječi “Ne boj se, samo vjeruj!” i bilo je puno lakše. Nadam se da će me one i dalje nositi, da ovo bude ojačalo moju vjeru a ne oslabilo.
Još jednom hvala svima što ste bili uz nas!”
Priča koja se razlikuje od ove
Objava nekadašnje novinarke i urednice na Novoj TV Ivane Paradžiković o trudnici, svojoj prijateljici koja je u 25. tjednu trudnoće, a nerođenoj bebi su dijagnosticirali maligni tumor te ne može u Hrvatskoj pobaciti svoje dijete, privukla je pažnju javnosti.
Paradžiković je na svom Instagram profilu podijelila fotografiju prijateljice iz tekst:
“Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće. 25 tjedana sreće, uzbuđenja i iščekivanja prekinuo je uobičajeni utorak, redovan pregled kod ginekologa.
Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja 4 tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi…nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak…
Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele?
U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko neće baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.
Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?!
Koja od nas je sljedeća? Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama”, napisala je Paradžiković.
Izvor: narod.hr