Vijest od 23. travnja 2022. da su dvojica hrvatskih branitelja, dragovoljaca obrambenoga Domovinskoga rata, Verner Ilić i Martin Cruickshank, za 83 dana sretno preveslali Atlantski ocean podsjetila me je na hrvatskoga pomorca Nikolu Primorca koji je s kolegom u brodici manjoj nego itko ikada prije preplovio Atlantik. Iako se o Nikoli ponekad pisalo, ipak njegovo ime nije prepoznatljivo među Hrvatima koliko bi trebalo biti. Čak ga ni enciklopedije ni leksikoni ne spominju. Zato, ne će biti na odmet prisjetiti se Primorčeve uspješne avanture koja je prije 150 godina zadivila svijet.
Nikola je rođen u Dubrovniku 28. srpnja 1840. godine, u brojnoj obitelji Ive i Ane, rođ. Nadramija u Brgatu. Budući da Nikolu u engleskim izvorima toga vremena oslovljavaju kapetanom, mora da je već kao mlad Dubrovčanin bio iskusan mornar. Je li bio kapetan nekoga broda prije svoje prekooceanske plovidbe u brodici City of Ragusa, ne znamo. Kažu da je domovinu napustio kad mu je bilo dvadesetak godina. Spominje se da je imao ženu i djecu, koji su rano umrli. Možemo samo nagađati kako je i zašto Nikola dospio u Englesku, ali je najvjerojatnije i njega u tuđinu potegla želja za boljim životnim prilikama, a i da vidi taj „bijeli svijet” o kojem su pričali stariji pomorci.
Najpoznatiji dio Nikoline životne priče jest prekooceanska plovidba koju do tada nitko nije poduzeo u tako maloj brodici. On i Irac John Charles Buckley imali su ne samo plovidbeno znanje i iskustvo, nego i začuđujuću hrabrost otisnuti se na oceansku pučinu kao na maloj trijesci drveta. Nikola je kupio staru, odbačenu i bezimenu brodicu (šest i nešto metara duga i malo više od metra široka), dao ju popraviti, napraviti potrebne izmjene i krstio ju po rodnom gradu City of Ragusa / Grad Dubrovnik.
Postoji više inačica priče kako se Nikola odlučio na prekooceansku plovidbu u tako maloj i krhkoj brodici. Legenda kaže, dok je u nekoj liverpoolskoj krčmi s mornarima pio, Nikola se okladio da će za 100 funti sterlinga (neki navode čak 1000!) svojom malom jedrilicom uspješno preploviti od Liverpoola do New Yorka. Navodno je Buckley bio pijan kad se ukrcao na brodicu, da je našao sebi zamjenu i na vrijeme se iskrcao. Ali čini se da to nije bila tako hirovita odluka, nego pomno pripremljena plovidba. Premda tadašnji tisak veliča Buckleyjevu ulogu, a Nikolu spominju kao pomoćnika, očito je da je Nikola, imajući duh i tradiciju starih dubrovačkih pomoraca, donio odluku o putovanju, kupio i „krstio” brodicu i dao napraviti potrebne pripreme. Također, kaže se da je od habsburških vlasti Primorac zatražio dopuštenja da plovi pod barjakom sv. Vlahe, ali mu Beč nije dopustio pa su se britanske boje vijorile na vrhu jarbola. To je bio kapetanski posao, a ne nekoga pomoćnika.
City of Ragusa je iz Liverpoola isplovila 2. (negdje stoji 3., a negdje 1.) lipnja 1870. godine. Tadašnji londonski „Times“ komentirao je da je to „nevjerojatno hrabra i luda avantura koja bi se mogla pretvoriti u tragediju ili trijumf”.
Srećom, brodica, naš Nikola i njegov kolega Buckley doplovili su živi i zdravi, ali ne u New York, nego u Boston, nakon 80 dana (ponegdje stoji 92 dana). Velik je pothvat bilo to što su sretno doplovili i što je City of Ragusa uspješno izdržala neumoljive udare oceanskih valovima, a je li putovanje trajalo koji dan više ili manje, nije važno.
Odjek toga prekooceanskoga pothvata bio je velik diljem svijeta. Brodica je bila izložena na više mjesta u Americi, uključujući i zgradu „Mechanics Hall” u Worcesteru, relativno blizu Bostona. City of Ragusa privlačila je pozornost i divljenje, ne samo pomoraca nego i američkih građana. Došao ju je vidjeti i američki predsjednik Grant te čestito pomorcima na hrabrosti i uspjehu. Iste su godine objavljeni dnevni zapisi plovidbe od Liverpoola do Bostona. (P. Donahoe, The thrilling log; with incidents, hair-breath escapes, &c., &c., of the little boat “City of Ragusa”, on her voyage from Liverpool, via Queenstown, to Boston. Boston: The Pilot Press, 1870.)
Nikola se sljedeće godine ponovo uputio svojoj brodicom na prekooceansku plovidbu. Ovoga puta od New Yorka do Liverpoola. Zahvaljujući povoljnim vjetrovima i morskim strujama, putovanje u Europu bilo je mnogo brže i bez većih poteškoća. U Liverpool je stigao za 30 (negdje stoji 33) dana. Neka izvješća vele da je plovio sam, a druga da je s njim bio pomorac Edward T. W. Hayter s Novoga Zelanda. Kraljica Viktorija čestitala im je na uspješnoj plovidbi. Navodno ih je i nagradila. Brodica City of Ragusa bila je izložena na više mjesta, a dospjela je u Muzej u Liverpoolu. Uništena je 1941., ali je ostala zapisana u povijesti pomorstva, kao i Nikola Primorac.
Za pomorce morske širine nisu strah, nego izazov koji ih kao magnet privlači. Hrvatski pomorci prednjačili su u otvaranju novih morskih „staza” diljem svijeta, tražeći ne samo bogatstva, nego i nova znanja i spoznaje. Mnogi su pretrpjeli brodolome i izgubili živote, ali zvukovi morskih sirena uvijek i nanovo očaravaju one koji nemaju straha od mora, kao ni od života. Naš Nikola, izdanak slavne dubrovačke pomorske tradicije, nakon svjetskog pothvata, izdahnu od tuberkuloze 1. ožujka 1886. u Prescotu, Merseyside, nedaleko od Liverpoola. Kako se nije plašio mora ni života, vjerujemo da se nije plašio ni smrti koju je susreo daleko od svojega rodnoga Dubrovnika.
dr. Ante Čuvalo
izvor:hkv.hr