Slika „uzašašća“ na nebo prisutna je već u Starom zavjetu kako bi se njome označilo savršeno zajedništvo s Bogom koje je rezervirano za pravednika nakon smrti.
Isusovo uzašašće, stoga, nije neki „astronautski“ događaj, nije nikakvo putovanje prema zvijezdama nego je riječ o teološkoj objavi: Isus nosi svoje i naše čovještvo u slavu vječnog Oca
Danas je blagdan Uzašašća Gospodnjeg – Spasovo i uvijek se slavi na četvrtak četrdeset dana nakon Kristova uskrsnuća.
Poslije svoje muke Isus je mnogim dokazima pokazao da je živ. Četrdeset se dana ukazivao svojim apostolima i drugima – od Boga predodređenim – svjedocima te im govorio o Kraljevstvu Božjem. Potom je njima na očigled uzdignut na nebo prethodno im obećavši da ih neće ostaviti siročad, nego da će im poslati Duha Branitelja koji će sići na njih i učiniti ih Njegovim svjedocima sve do kraja zemlje (usp. Dj 1, 3-4.8-9; Iv 14,16-18).
„I bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima“ (Dj 1,9).
Fenomen uzdizanja prema nebu – za one koji su mu nazočili – bije znak Isusova povratka s ovog svijeta k Ocu. U svim kulturama nebo je simbol transcendencije, božanskog obitavališta, beskonačnoga, savršenstva… Nije, stoga, teško otkriti duboko značenje ove scene: Uskrsli Krist vraća se u svoju božansku slavu noseći sa sobom otkupljeno čovječanstvo (usp. Ef 4,8-10).
Slika „uzašašća“ na nebo prisutna je već u Starom zavjetu kako bi se njome označilo savršeno zajedništvo s Bogom koje je rezervirano za pravednika nakon smrti. Tako se npr. za Henoka kaže da je „hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze“ (Post 5,24), „vjerom je prenesen tako da nije vidio smrti“ (Heb 11,5). Također i prorok Ilija bijaše uzdignut na nebo u ognjenim kolima (2 Kr 2,11-16; Sir 48,9), „jer je ugađao Bogu“ (Mudr 4,10).
Isus nosi svoje i naše čovještvo u slavu vječnog Oca
Isusovo uzašašće, stoga, nije neki „astronautski“ događaj, nije nikakvo putovanje prema zvijezdama nego je riječ o teološkoj objavi: Isus nosi svoje i naše čovještvo u slavu vječnog Oca, dajući da pred našim očima zasja ono obećanje slave na koju su svi pozvani a koju je – kao prvi prvi plod otkupljenja – svojim „uznesenjem“ na nebo već ostvarila Njegova Majka Marija (usp. G. Ravasi, La Parola e le parole. Il vocabolario della Bibbia per l’uomo d’oggi, San Paolo, Cinisello Balsamo, 1999, 55-56).
O tome da Isusovo uzašašće na nebo nije putovanje prema zvijezdama nego ulaženje u Božje otajstvo svjedoči i oblak koji ga „ote njihovim očima“ (Dj 1,9). Oblak u Svetom Pismu simbolizira Božju prisutnost; znak je spasenja, simbol božanskog misterija. Oblaku se pridodaje i izričaj „sjede s desna Bogu“, kojeg susrećemo kod evanđeliste Marka (16,19), što je znak moći i gospodstva nad cjelokupnom stvorenom stvarnošću i poviješću.
Uzašašćem i uzdignućem s desne Očeve, Krist se u punini objavljuje kao Mesija i Sin Božji, Gospodar svega stvorenoga (usp. G. Ravasi,. Nav. dj., 175-176). Dakle, Isus koji uzlazi na nebo „ne odlazi na neku udaljenu zvijezdu.
On ulazi u zajedništvo života i moći sa živim Bogom, u stanje Božje nadmoćnosti nad svakim prostorom. Stoga on nije ‘otišao’, nego je na temelju vlastite Božje moći sada uvijek s nama i za nas“ (BENEDIKT XVI, Isus iz Nazareta. Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća, Verbum, Split 2011, 270).
Danas počinje i devetnica Duhu Svetom kao priprava za proslavu Svetkovine Duhova, stoga molimo Duha Svetoga kako bismo i mi poput Blažene Djevice Marije bili poslušni Njegovim poticajima te tako veličali Boga svojim životom i na koncu dospjeli u vječnu slavu.
Izvor: narod.hr