Mladen Manac Akrap, Ljuban Grubešić, Vinko Milić, Marko Rodić, Milenko Vuleta, Željo Relota, Katica Grubešić, Vesna Brnada, Marina Vuleta, Anto Drljo, Ivica Kolenda, Željko Akrap i Ranko Brnada hodočasnici su, među kojima je i jedan logističar, iz Lašvanske doline, iz Busovače, Viteza i Nove Bile koji su u šest dana od Busovačke planine do Međugorja prepješačili 186 kilometara.
Organizator hodočašća je Planinarsko društvo “Tim” iz Busovače. Hodočasti se već treću godinu, a busovačkim planinarima pridružili su i hodočasnici iz drugih općina Lašvanske doline – Viteza i Travnika odnosno Nove Bile. Među njima je i Ivica Kolenda iz Nove Bile koji nam je opisao svoje iskustvo hodočašća od Busovačke planine do Međugorja na koje se zaputio prvi put. – Nezaboravno iskustvo – od Busovačke planine, preko Vranice i Radovana te dalje preko Raduše i Vran planine – kazao je Kolenda koji je na hodočašću, osim lijepog iskustva, “zaradio” i nadimak Vilenjak s Vrana. Svi ostali dobili su nadimke “nebeskih gazača”. Uz Božju i pomoć dobrih ljudi koje su sretali prošli su, kažu, sva iskušenja na putu dugom šest dana, uključujući i nevrijeme praćeno ledom. – Led nas je zatekao na otvorenom, na Radovanu. Bili smo bez zaklona, udaralo nas je po glavi nešto više od sat vremena.
Nakon toga spustili smo se u Pidriš, gdje su nam braća Ivan i Anto Žuljević pomogla oporaviti se te smo nastavili preko Raduše do Rame, zaobišli Ramsko jezero i dalje Vran planinom prema Hercegovini, najprije do Širokog Brijega, a potom do Međugorja. Posebno emotivan za sve nas bio je ulazak u Međugorje, plakali smo, a suza je bilo i prilikom uspona na Brdo ukazanja – ispričao nam je Kolenda.
Svaki od hodočasnika molio se za nakane koje je sam odredio, a u njihovim molitvama našli su se mnogi, i to ne samo njihovi najbliži, potvrdili su nam članovi ove hodočasničke skupine koja je u šest dana preko planina pregazila gotovo 200 kilometara od Busovačke planine u središnjoj Bosni do Međugorja u Hercegovini.
Izvor: Pogled.ba