Kada je prije nekoliko godina Ivan Dodig svoga tadašnjeg trenera doveo u Međugorje i pokazao mu gdje živi, te da je Marin Čilić ‘tu blizu’, čovjek je mislio da je u pitanju nekakva šala. Kroz tenis kamp toga trenera je godišnje prolazilo nekoliko tisuća djece iz cijeloga svijeta i ako bi samo jedno dijete pokazalo talent da jednoga dana bude u prvih 100 na ATP ljestvici, to se smatralo velikim uspjehom. A sada je gledao jedno malo mjesto iz kojega stižu dva velika teniska imena i skoro da žive vrata do vrata. Tek kada je taj trener shvatio da se Ivan Dodig ne šali, razumio je o kakvom je fenomenu riječ.
Veliki športaši, prijatelji i kumovi Ivan Dodig i Marin Čilić ovih dana osvajaju Pariz. Jedan je već u finalu, drugi se danas bori za finale. Nisam siguran ni da su se oni nadali ovakvim rezultatima kada su se spremali za još jedan Roland Garros. Mnogi su već mislili kako dvojac iz Međugorja polako ulazi u športsku mirovinu i rutinski odrađuje mečeve uživajući u slavi koju su do sada stekli. Ipak, Dodig i Čilić su nam pokazali ovih dana kako još uvijek nisu u toj fazi. Imaju oni neke druge planove i još jednom pokazuju kako nisu za staro gvožđe. I kakav god bude konačni rezultat, njih dvojica su još jednom ispisali nove stranice povijesti hrvatskog i hercegovačkog športa.
I ne pišem ove redove kako bi vam rekao nešto novo. Malo toga se o njima može reći novoga jer su njihovi uspjesi već sve rekli o njima. Ovo pišem da se jednoga, dok netko bude pretraživao baze podataka, netko sjeti da su Ivan Dodig i Marin Čilić gazili velikim koracima Roland Garrosom 2022. godine. Jer mi smo poznati po tome da brzo zaboravljamo uspjehe naših ljudi. Čak ih nekada i ne volimo i ne praštamo. Ali to je već neka sasvim druga tema.
Sretno momci i hvala što nas još jednom činite ponosnima!
Izvor:pogled.ba