Proslavljeni hrvatski košarkaš i srebrni olimpijac iz 1992. Aramis Naglić osvojio je dvostruku krunu u Austriji, nakon Kupa kao trener uzeo je i prvenstvo s momčadi GGMT Vienna.
Sjajno surađuje s pomoćnim trenerom Hrvojem Radanovićem, a osim o velikom uspjehu i austrijskoj ligi, komentirao je i finalnu seriju Prvenstva Hrvatske između Zadra i Cibone te kao pomoćnik u reprezentaciji govorio o nadolazećim nastupima Hrvatske, ali i očekivanjima navijača. Naglasio je da se ekipe poput Švedske i Finske ne trebaju shvatiti olako i da Hrvatska nanovo mora početi „učiti košarku.“
Pobjedom 3:1 u finalnoj seriji protiv branitelja naslova Swans Gmundena, košarkaški klub GGMT Vienna iz Beča osvojio je austrijsko prvenstvo prije dva dana. Veliki uspjeh uz osvajanje Kupa kao trener potpisuje bivši hrvatski reprezentativac i nekadašnji igrač Splita, Cibone i Zadra, 56-godišnji Riječanin Aramis Naglić.
– Uvijek je najteže u prvoj godini. Prošle godine je novi sponzor došao u klub i pozvali su me na pola sezone da pokušam prošle godine nešto napraviti, ali imali smo drukčiji kadar i problema s ozljedama. Tako da je ova godina bila pod nekim imperativom da se nešto ostvari poslije ulaska novih ljudi u klub i to je uvijek prilično teško i komplicirano. Imamo niz primjera da klubovi unatoč velikim ulaganjima ne naprave pravi rezultat. Međutim, mi smo zaista uspjeli najprije s Kupom, što nam je malo olakšalo kad je jedan trofej bio u džepu, a na kraju evo i prvenstvo, unatoč tome što su nam iz rostera ispala dva bitna igrača, Amerikanac i Litvanac. Svaka čast ekipi i igračima, uspjeli smo protiv protiv prošlogodišnjih prvaka u finalu odigrati svoje najbolje utakmice ove sezone, rekao je za HRT.
U vašem stožeru je pomoćnik Hrvoje Radanović, u ekipi igrač Ivan Siriščević, općenito u ligi ima dosta igrača s ovih prostora?
– Da, momčad ima malo balkanski prizvuk, može se to tako reći. Austrijski reprezentativci Jozo Radoš, Bogić Vujošević i Enis Murati, to su sve Hercegovci, Srbi, ima tu tog karaktera što je također prilično bitno kad se slaže momčad.
Osvajali ste već trofeje i u Slovačkoj, sada i u Austriji veliki uspjeh za vas?
– Šale se prijatelji sa mnom da sam stručnjak za Habsburšku monarhiju, ha-ha… Austrija, Slovačka, sada bi trebalo i u Mađarsku… Da, nikada nije lako osvajati trofeje u inozemstvu gdje ste uvijek kao stranac pod povećalom. Ne samo od poslodavaca, nego i od košarkaškog svijeta, jer vas uvijek procjenjuju. Međutim, jako sam zadovoljan, napravili smo dobar rezultat. Ovih dana ćemo vidjeti, razgovarati, koji su planovi klubova za sljedećih par godina. Nadam se da bi dogodine, ako se dogovorimo, klub krenuo prema Europi. Ove godine smo bili na Final Fouru Alpe Adria lige, kandidirali smo se i za organizaciju, međutim pobjednik Levice je to dobio, da smo igrali kod kuće vjerujem da bismo uspjeli nešto napraviti.
Igrala bi se FIBA Champions liga?
– Teško je reći, jer se organizacija tih europskih natjecanja mijenja iz godine u godinu. Znam da se i sada neka priča povukla u odnosima Eurolige i Lige prvaka. Mislim da bismo po rejtingu mi trebali dobiti pozivnicu za kvalifikacije Champions lige, ako to ne prođe, onda bi to bila grupna faza Fiba Kupa, što mislim da je sasvim zadovoljavajuće za razinu košarke koju možemo igrati i za budžet koji imamo. To je na neki način nagrada igračima i nama kao stručnom stožeru jer je interesantnije raditi kada igraš protiv dobrih, međunarodnih momčadi u Fiba Kupu. Usput je to i zamka, jer su to teške utakmice i nizovi poraza mogu negativno utjecati na momčad. Kažem, ipak je bolje kada se radi na većoj razini.
Kakva je austrijska košarkaška liga po kvaliteti i praćenosti? Vidjeli smo dobro popunjene dvorane u finalnoj seriji.
– Što se tiče praćenja, ima ovih manjih sredina koje žive sa svojim klubovima, prije svega tu je taj Gmunden, pa Oberwart, Kapfenberg. Recimo to su sve momčadi koje imaju određeni rejting u Austriji, koje su osvajale trofeje. Mala mjesta, zna se, ljudi žive s tim. Generalno, organizacija, savez i suđenje imaju po mom mišljenju dosta prostora za napredak. Uvijek imam dojam da je to jednim dijelom i malo amaterski. Znate kakvi su ljudi na zapadu, ne doživljavaju možda sport na način na koji ga mi doživljavamo, mi smo tu na život i smrt svaku utakmicu i svaku stvar koju se radi. Tamo to ipak ima neku drugu dimenziju i na to se treba naviknuti. Generalno, sve je vrlo uredno, dvorane su dobre, organizacija je solidna. Kvaliteta lige se mijenja iz godine u godinu, ovisi puno o kvaliteti stranaca koji se dovedu. Austrijskih igrača nema pretjerani broj što se visoke kvalitete tiče. Ekipe koje sam nabrojao se inače bore za trofeje. Gmunden ima konstantu, prošle godine je bio finalist Kupa i prvak. Već niz godina igraju na visokoj razini. Kapfenberg također, ali su ove godine imali niz problema s ozljedama, oni su Fiba Kup momčad. Tu je i Oberwart, koji ima baš domaćinsku atmosferu.
Nekada su visoko bili i Traiskirchen Lionsi, igrali Alpe Adria Cup, u tom klubu su potekli i neki NBA igrači, poput Jakoba Poeltla i Nemanje Bjelice?
– Da, čak sam i ja tamo igrao pred kraj karijere. Oni su neko vrijeme jako dobro radili s mladim igračima. Ugodna sredina za rad, lijepa dvorana, malo mjesto. Ove godine su tek u drugom dijelu igrali kvalitetnije s promjenom trenera. Muče se već par godina, u potrazi su za kvalitetnijim trenerom i vjerujem da će se vratiti na mapu.
Stručni stožer na hrvatski pogon, surađujete s Hrvojem Radanovićem, nekadašnjim pomoćnikom u Splitu?
– Da, Hrvoja znam još od djetinjstva, on je nekada igrao i u mom Ri-Basketu. Košarka nas nekako prati. Odazvao se na moj poziv, u trenutku kad sam dogovarao s Viennom prošle godine. Uvjetovao sam dovođenje vlastitog asistenta, što mislim da je prilično bitno u radu. On je bio slobodan, odazvao se odmah. Evo, imamo uspješnu godinu i pol i ja se nadam da će se ta suradnja nastaviti.
Komentar finalne serije Prvenstva Hrvatske, Zadar i Cibona zasada na 1-1?
– Prvu utakmicu sam gledao, drugu nisam jer sam bio na putu za Rijeku nakon kratkog slavlja u Austriji. Zadar se vratio u igru nakon jednog perioda dosta loše igre i ne samo toga, izgledali su loše u „body languageu“, ali to je momčad koja je osvajala trofeje proteklih godina. Bitni igrači su ostali tu, tako da bih po tom pitanju, bez obzira na Ciboninu mladost, možda i taj veći atletizam, ipak dao blagu prednost Zadru. Mislim da znaju osvajati trofeje i u ključnim trenucima imaju više dobrih rješenja nego što ima Cibona. To je neko moje azmišljanje, ali naravno, na terenu se može pokazati drukčije.“
I za kraj, ima vremena još do nastupa hrvatske reprezentacije, u kojoj ste pomoćnik izborniku Damiru Mulaomeroviću, ali najava kvalifikacija za SP protiv Slovenije i Finske, a onda i Eurobasketa u rujnu?
– Veseli me utakmica sa Slovencima. Mislim da je Slovenija sjajna, atmosfera im je odlična oko reprezentacije. Bit će to zanimljiva utakmica, pa i ako Dončić igra, mi ćemo biti u jačem sastavu, mislim da će igrati Bogdanović, tu je i Žižić ako sve bude u redu sa zdravljem, vidim da sada igra pa tu ne bi trebalo biti upitnika. Bit ćemo kompletni, pa će i naša reprezentacija izgledati bolje, snažnije, čvršće nego što je to obično u tim prozorima kada se mučimo sa sastavom. Očekivanja? Teško je reći, moramo dobiti Fince i Slovence ako želimo proći dalje, nije to lak zadatak definitivno. Ništa drugo osim da se veselim utakmicama. Poslije Eurobasket, također će biti teško. Ne živim u oblacima, kao dosta naših navijača koji i dalje gledaju košarku iz prošlosti. Mislim i uvijek napominjem da se svako sudjelovanje na velikim natjecanjima mora tretirati kao veliki uspjeh, s obzirom na broj reprezentacija koje danas igraju ozbiljnu košarku i na širenje kvalitete košarke. Mislim da se ne možemo ponašati kao da su nekakvi, vrlo često čitam, Šveđani, Finci, Rumunji „Indijanci“, a mi smo izmislili košarku. Mislim da mi moramo početi učiti košarku nanovo i upravo od nekih od tih zemalja koje imaju sjajno posložen sustav i koje su u zadnjih desetak godina podigle jako kvalitetu i svojih liga i svojih reprezentacija. Tako da, očekivanja nekih velikih ne bi trebalo imati, treba se boriti utakmicu po utakmicu. Medalja bi po meni uvijek bila senzacionalan rezultat, ja se nadam da će to doći jer nam to nasušno treba zbog košarke, potrebni su nam dobri rezultati. Ali, idemo prestati biti toliko kritični, idemo biti potpora, to govorim ja kao netko tko je možda više involviran, ali mislim da bismo svi trebali tako razmišljati.
Izvor: narod.hr/HRT