Kolumna novinara Tvrtka Milovića kojom komentira kandidaturu Borjane Krišto za hrvatskog člana Predsjedništva BiH prenosimo u cijelosti.

Kandidaturom Borjane Krišto za člana Predsjedništva BiH, Dragan Čović prije svih, poslao je Hrvatima nekoliko važnih poruka:

Prva: Prihvaćamo poraz od Željka Komšića kao neminovnost.

Druga: Koga god vam stavim za kandidata, vi morate glasovati za njega.

Treća: Nikada neće doći do smjene generacija.

Četvrta: Jedini kriterij u političkoj karijeri je poslušnost.

Peta: Od svih političkih ciljeva najvažniji je moj opstanak na čelu HDZ-a.

Možda ima još poruka ali ja ih nisam prepoznao.

O razlozima Čovićevog izbjegavanja kandidature se može raspravljati. Činjenica je da bi njegovo ime dodatno mobiliziralo antihrvatski faktor među Bošnjacima, što bi vjerojatno učetverostručilo glasove Komšiću. Istom logikom vođeni, Borjana na birače djeluje poput protupožarnog aparata – automatski gubite volju za glasovanje u cjelini.

Moguće je da Dragan Čović računa da će Borjana snažno destimulirati Bošnjake da glasuju za bilo koga, pa tako i za Komšića, a da će Hrvatski birači biti prisiljeni glasovati za Borjanu. Jer realno – između Borjane i Komšića, ona je bolji kandidat.

I to je vjerojatno jedina konkurencija u kojoj je Borjana Krišto bolji kandidat.

Ipak, njen manjak političke karizme i vještina je alarmantan za sve Hrvate u BiH.

Za početak, Borjana Krišto će biti jedini autentični kandidat hrvatskog korpusa. Nepisana je praksa da se na istaknuta politička mjesta kandidiraju najbolji kandidati, pa je stoga poruka legitimnih predstavnika Hrvata u BiH da je Borjana ono najbolje što imamo.

A nije.

Drugo, njena politička karijera je sve suprotno od onoga što se traži od vještog i sposobnog političara i čovjeka. Borjana Krišto nikada u svojoj političkoj karijeri dugoj 24 godine nije izrekla niti jedan autentičan politički stav!

Još gore, ona se nikada nije javno usprotivila političkom autoritetu unutar stranke. Naprotiv. Svojim djelovanjem odaje dojam da je vrh HDZ-a jedna obitelj zatvorenog tipa, u kojem nema ulaza strancima i neposlušnicima.

U svom političkom djelovanju nikad nije pokazala ni zrno autonomije. U političkom smislu, ova dugogodišnja parlamentarka nije imala nikakav zapaženiji politički govor ili istup. Njena izlaganja najsličnija su službeničkim govorima sa izrazito birokratskim stilom.

Naravno, povijest pamti sjajne političare koji su manjak karizme ili govorničkih sposobnosti kompenzirali zakulisnim vještinama i pobjedama daleko od reflektora javnosti. Ali mi ne znamo da je Borjana takva.

Ono što se za nju zna jeste da se radi o stranačkom logističaru. Operativcu. Šefu kadrovske službe u stranci. Ništa što bi je kvalificiralo kao najboljeg kandidata za člana Predsjedništva.

Borjanina kandidatura ima i drugih praktičnih problema.

Ona je kampanju za isto mjesto 2010. odradila kao pod prisilom.

Neupečatljiva i dosadna, kampanju je odradila samo da se odradi. Ružna poruka stranačkoj vojsci koja je morala mahati njenim zastavicama i ushićeno klicati na njene monotone govore.

Nakon tako prezentirane staračke energije 2010., što možemo očekivati od 12 godina starije Borjane!?

Sljedeći problem u koji nas Borjana Krišto odlučno vodi jeste odnos sa Ivanom Vukadinom i Hrvatskim nacionalnim pomakom. Ova stranka je nastala kao rezultat sukoba unutar HDZ BiH u Hercegbosasnkom kantonu i vrlo krutog odnosa spomenute Borjane Krišto prema stranačkim kolegama iz Tomislavgrada. Sad taj isti Vukadin i Pomak, kao članica HNS-a – moraju podržati Borjanu Krišto!

Ni oni, kao ni ostatak hrvatskog naroda, ustvari nemaju izbora.

Postoji nekoliko mogućih razloga zašto se Čović nije kandidirao. Borjana Krišto može podnijeti beskonačno poraza jer njena politička karijera ne ovisi o njenom rezultatu. Ali Čović ne može podnijeti još jedan poraz od Komšića. To bi bilo ružno iskustvo i za njega, ali i za Hrvate.

Kandidatura Borjane Krišto u stvari je potez kojim Čović sebi osigurava dvije stvari: Nastavak uloge žrtve koju HNS gradi i osiguranje da nitko nov, svjež, ili nedajbože pametan neće dobiti priliku sutra rušiti tog istog Čovića. Jer Borjana i ako bi pobijedila, sigurno ne bi imala ambicije veće od Šefikovih u SDA.

Na žalost, kandidatura Borjane Krišto pokazuje da u najjačoj hrvatskoj stranci poslušnost smatraju najvećom vrijednošću. Ovu vrijednost HDZ prenosi i na sve one dijelove društva kojima upravlja – javnu upravu, obrazovanje, diplomaciju, kulturu, sport, društveni život u cjelini…

Njegujući vrijednost podaništva, HDZ BiH uvodi čitav hrvatski narod u stanje poslušnosti prema stvarnim ili imaginarnim autoritetima.

To nisu vrijednosti na kojima može opstati jedan suveren narod. Uostalom, to nisu ni kršćanske vrijednosti.

Nakon skoro 20 godina upornog kandidiranja „provjerenih“ kandidata, koji se za „hrvatsku“ stvar bore „provjerenim“ metodama samo smo postigli da nas Željko Komšić pobjeđuje sve lakše.

Na izborima 2022. Željko Komšić pobijedio je tri mjeseca pred izbore.

Kandirajući kandidatkinju koja im u najboljem slučaju može obećati samo da se ništa neće promijeniti, Hrvati su uspjeli pobijediti sami sebe.

Kako god završila ova mazohistička priča, jedno je jasno – čitav hrvatski kadar unutar HNS-a je potrošen. Ako je njihov najbolji kandidat Borjana Krišto onda nitko u HNS-u ne vrijedi ništa.

Izvor: Dnevnik.ba

error: Content is protected !!