Ovih dana se u Mostaru puno govori o imenima ulica. Naravno, kao i sve ostalo u ovome gradu, brojni koriste ovu temu pokušavajući nam prodati priču za poneki jeftini politički poen. Mi ćemo ponoviti jedan tekst kojeg smo pisali prije nekih devet mjeseci. Sada je vrijeme da se ovo pitanje riješi! Ovo nije pitanje politike, pojedinca nego velikog broja građana koji žele ono što stoji u naslovu. Nadamo se da će ova inicijativa doprijeti do Gradske vijećnice Mostara.
Tekst od 11.11. 2021. godine
Mostar danas obilježava još jednu godišnjicu od zločina i ubojstva djevojčica Antonije Sesar i Danijele Vidović. Neprijateljska granata koja je pala kod mostarske Katedrale na današnji dan 1994. godine odnijela je živote ove dvije djevojčice koje su samo željele taj dan biti na satu vjeronauka.
U godini 1994., u mjesecu studenome, na spomendan svetoga Martina biskupa, teška je granata pala s donje strane čvrstoga prolaza između katedrale i župnoga ureda. Dječaci, koji su se igrali s gornje strane prolaza, ostali su svi na životu, a djevojčice koje su se bile sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo VIII. razreda bile su pogođene gelerima: dvije od njih na smrt, a osam drugih ranjene teže ili lakše. Župnik don Tomislav Majić i drugi svećenici iz katedrale pribrali su se i pružali pomoć ranjenima i rasplakanima.
Antonija Sesar i Danijela Vidović preminule su te večeri.
Sva bezumnost i strahota rata iskazana je u ovome slučaju, a nikada pred sud nisu izvedeni oni koji su ispalili smrtonosnu granatu i ubili ovu djecu.
Žrtva Antonije i Danijele nije zaboravljena, a očekivanja su kako će ove dvije djevojčice u Mostaru dobiti svoju ulicu u budućnosti. Nekoliko puta se spominjala ta mogućnost, ali do sada se taj plan nije ostvario. Danas kada imamo gardonačelnika i funkcionalno Gradsko vijeće, ovu višegodišnju inicijativu bi trebalo realizirati.
Brojni vjernici, obitelj i prijatelji će još jednom odati počast Antoniji i Danijeli, zapaliti svijeće pored spomen ploče koja se nalazi na mjestu gdje su stradale.
Svijetlost svijeća je simbol i podsjetnik kako se ljudski život može ugasiti, ali i da postoji život nakon ovoga života. Mostarska katedrala je tijekom rata često je bila meta neprijateljskih granata, doživjela brojna razaranja, ali zločin nad Antonijom i Danijelom je rana koja je još živa i koja teško zacjeljuje.
Autor: M.K./pogled.ba