Tek se primirila situacija s pandemijom COVD-a, a već su se pojavile neke druge društvene situacije, kao i sve veći problemi s mentalnim zdravljem građana kao vjerojatna posljedica pandemije – u porastu je agresija, agresivne reakcije, pa i ‘COVID zamor’. Posljednjih tjedana stižu informacije i o ponovnom porastu broja novozaraženih koronavirusom. Kako steći psihičku otpornost na sve što se događa oko nas?
Nedavno je provedena profesionalna analiza praćenja utjecaja pandemije COVID-a na mentalno zdravlje. Marina Ajduković sa Studijskog centra socijalnog rada, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako se analiza radila u kontekstu još 11 europskih zemalja, te su se u razdoblju od srpnja 2020. do prosinca 2021. svakih šest mjeseci pratili pokazatelji mentalnog zdravlja te mehanizmi suočavanja s COVID-om građana Hrvatske. Puno toga se promijenilo u tom periodu, kaže Ajduković.
– Ako krene novi val zaraze, bitno je da se tome pristupi na neki drugačiji način. Zato je važno vidjeti na koji način je taj indeks ograničenja koji se u svijetu računa povezan s pokazateljima mentalnog zdravlja. Važno je da tu, osim Stožera i epidemiologa, budu uključeni klinički i socijalni psiholozi, upravo zbog praćenja kako mjere utječu na mentalno zdravlje, napominje.
Živimo u vremenu nesigurnosti i nemogućnosti planiranja budućnosti, što svaku dobnu skupinu pogađa na drugačiji način. Vidljiva je, dodaje, i veća polarizacija u društvu od početka pandemije. Smatra kako su se donositelji odluka prema tome trebali drugačije odnositi.
– Zaista nije bilo potrebe za sotonizacijom, isključivanjem te kritiziranjem ‘antivaksera’, ‘antimaskera’ i sličnog. Bilo je potrebno ući u dijalog, čuti razloge te raditi na tim strahovima. Mi sve više na ulicama rješavamo društvene razlike, a dijalozi u društvu izostaju – sve ostaje na nekim monolozima, da svatko razgovara sam sa sobom. Komunikacija je nešto što nedostaje, smatra Ajduković.
Analiza provedenog istraživanja pokazala je da je najnepovoljnije razdoblje bio prosinac 2020. godine što se tiče mentalnog zdravlja građana.
– To je bio drugi val, i tu su depresivnost, anksioznost i poremećaj prilagodbe bili najizraženiji. Nakon toga dolazi do ‘smirivanja’, iako to ne smijemo banalizirati – svaki deseti građanin imao je ozbiljne probleme, a svaki peti umjerene probleme depresivnosti. To nije zanemarivo, ali na razini populacije došlo je do jedne prilagodbe. S druge strane, došlo je do porasta agresivnosti i nedostatka tolerancije. U ovom trenutku možemo očekivati sve više agresivnosti i frustracije, i to je nešto o čemu trebamo voditi računa, kaže.
Što se tiče razlike u dobi i spolu, rezultati istraživanja pokazuju kako je vrlo često nasilje koje se događa rodno utemeljeno.
– Frustracija je tu i agresivnost je često rodno utemeljena i usmjerena prema slabijem. Ono što možemo učiniti, dodaje, jest više govoriti o tome kako regulirati emocije, kako prepoznati vlastitu ljutnju i srdžbu te što napraviti da se to smanji.
– Imamo niz tehnika – jedna od njih je ‘time-out’, prepoznati ljutnju i izvući se iz situacije, kao u sportu. To je način emocionalne regulacije – teško je učiti to u odrasloj životnoj dobi, ali možemo naučiti kako regulirati emocije, kako koristiti tjelesne vježbe, šetnje, trčanje da se smirimo, objašnjava. Živimo u vremenima koja su nepredvidiva, upozorava, te je upravo zato važna psihička otpornost.
– To ne znači da psihički otporniji ljudi ne pate ili da im nije teško – oni se u takvim situacijama znaju sabrati i naći neko zrno realnog optimizma kako bi kontrolirali emocije i gradili odnose. Trebamo pomoći ljudima da shvate kako alkohol i sredstva za umirenje nisu ono što liječi, da se ne rasterećujemo napadima bijesa, nego da moramo naći neke druge načine, zaključuje Ajduković.
Izvor:hrt.hr