Gospodarstvo i građani Bosne i Hercegovine ekonomsku krizu koja već mjesecima potresa cijeli svijet preživljavaju bez i jedne mjere, barem one adekvatne, od strane vlasti i institucija, kako na državnom, tako i na entitetskim nivoima.

Podsjetimo krajem prošlog mjeseca političari su u istom danu sebi povećali platć za 500 KM, a istovremeno odbili ukinuti akcize na gorivo. Nešto kasnije premijer Federacije BiH Fadil Novalić je  najavio da će umirovljenicima, pripadnicima boračkih populacija, primateljima stalne novčane i druge materijalne pomoći, te civilnim žrtvama rata i neratnim invalidima biti dodijeljeno po 100 KM jednokratne pomoći.

Istovremeno jučer je u Republici Srpskoj počela isplata jednokratne novčane pomoći mladima od 16 do 29 godina u iznosu od 100 KM.

U kolovozu će biti isplata po 100 KM za sve umirovljenike i borce u Srpskoj, a u rujnu će isti iznos ponovo dobiti i mladi.

I dok se analitičari uglavnom slažu da je ovo prvi konkretan potez vlasti kako bi se bar donekle ublažile posljedice inflacije, zamjerka je da je kasni, a mnogi ga povezuju i sa predstojećim izborima I ocjenjuju kao sinonim za kupovinu glasova.

“S jedne strane povećanje plaća ljudima koji rade za državu je apsolutna bezobraština u situaciji kada sve cijene oko nas divljaju, a npr. akcize se ne namjeravaju spustiti. S druge strane davanja 100, 200 KM umirovljenicima i mladima u RS znači samo jednu stvar, a to je kupovina glasova, čime se praktično legalizira da se državnim novcem dobiju politički poeni za vladajuću stranku”, kaže Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava.

Ekonomista Anto Domazet se sa druge strane u svojom analizi bavio isključivo ekonomskim efektom, dvije mjere ukidanja akcize na gorivo I podjele gotovinskih vaučera od 200 KM svakom punoljetnom građaninu. Postavio je samo jedno pitanje koja mjera je bolja i isplatnija.

Plava linija, kako pojašnjava Domazet,  pokazuje funkcionalnu vezu potrošnje goriva i koristi od ukidanja akciza na gorivo. Onima koji više voze, više troše goriva, imaju viši dohodak odgovara ukidanje akciza.

“Kao pojedinci, nakon što bi potrošili 570 litara dizela za 9 mjeseci imali bi veće efekte kroz akcize, nego da dobiju vaučer od 200 KM. Bračni par sa iznosom vaučera od 400 KM imao bi veće efekte kroz akcize samo ako bi ostvario potrošnju dizela iznad 1140 litara za 9 mjeseci trajanja ukidanja akciza”, pojašnjava Domazet grafikon.

S druge strane, dodaje, putem vaučera se distribuira korist na punoljetne građane nezavisno o potrošnji goriva (200 KM po pojedincu – oranž linija, a 400 KM po bračnom paru – siva linija, a i više ako u obitelji ima više punoljetnih osoba).

Ipak, napominje da bi dodjela ovih vaučera bila tek prvi korak u antiinflacionoj terapiji. Paralelno bi kaže trebalo uvesti vaučere ili druge oblike subvencija za siromašne, za izdržavanu djecu, za pokriće troškova grijanja u narednoj zimskoj sezoni, za prehranu djece u školama i druge namjene, naravno, koristeći kriterije dohodovnog i imovinskog stanja domaćinstava, ali i obim potrošnje energije.

Samim tim, zaključuje, argument da će se ukidanjem akciza smanjiti opći nivo cijena kroz smanjenje troškova prijevoza nema nikakve dokaze.

Naprotiv, primjer Njemačke pokazuje da se ta očekivanja ne ostvaruju, piše Buka.

Izvor:portal buka

error: Content is protected !!