Na današnji dan 15. srpnja 1990. osnovana je prva službena organizacija koja okuplja Hrvate u Srbiji – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV).
DEMOKRATSKI SAVEZ HRVATA U VOJVODINI (DSHV) politička organizacija vojvođanskih Hrvata. Statutom je određena kao institucija „u kojoj se oblikuju, izražavaju i zastupaju kolektivni interesi Hrvata u Vojvodini (Bunjevaca, Šokaca i drugih Hrvata u Vojvodini) radi ostvarivanja političkih, kulturnih, gospodarskih i drugih ciljeva”. Član je Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK) i Federalne unije europskih manjina (FUEM).
Na početku demokratskih promjena u jugoslavenskom društvu skupina hrvatskih intelektualaca, većinom iz Subotice, artikulirala je potrebu osnivanja političke stranke s glavnim ciljem da se bori za autentične interese Hrvata u Vojvodini. Polazišna je pretpostavka bila da jedino politički oblik organiziranosti zajednice može pridonijeti pozitivnom rješavanju položaja i statusa hrvatskog naroda u Vojvodini u tek započetom procesu demokratizacije jugoslavenskog društva.
Najprije je Subotici 13. V. 1990. utemeljen Inicijativni odbor za osnivanje hrvatske društveno-političke organizacije, koji je zatim objavio Proglas o svojim namjerama. Nakon toga, 15. VII. 1990., u nazočnosti oko 250 osnivača iz cijele Vojvodine, u Subotici je održana osnivačka skupština, izabrano je vodstvo stranke na čelu s Belom Tonkovićem, a ubrzo je stranka i registrirana 23. VIII. 1990.
Hrvati u Srbiji – sustavno izumiranje već 50 godina
Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. broj Hrvata u Srbiji je 57.900. Važno je istaknuti da je prije pola stoljeća taj broj bio 400% veći: 1961. u Srbiji je živjelo 196.409 Hrvata.
Podsjetimo, Srbija je odgodila novi popis stanovništva za listopad 2022. godine.
Pad broja Hrvata plod je sustavnog pritiska srpskih vlasti koje već više od stoljeća pokušavaju zatrti hrvatsko ime raznim prijetnjama, privilegijama, izmišljanjima novih naroda (Bunjevci, Šokci), ali u posljednjih 25 godina i pravim prognima, pljačkanjima i ubijanjima. Osobito se to događalo u vrijeme agresije države Srbije na Hrvatsku, kao i poslijeratnom periodu.
Tih devedesetih godina pod pritiskom, i uz šutnju države, iz mnogih do tada većinski hrvatskih mjesta u Srijemu -Slankamen, Golubinci, Nikinci, Kukujevci, Hrtkovci – se iselilo blizu 30 000 vojvođanskih Hrvata. Protjerani Srijemci uglavnom se nikada nisu vratili svojim domovima.
Terorističke aktivnosti i agresija
Nije bilo mjesta, od Subotice, Sombora, Bačke Palanke, Bača, Bezdana, Sonte, Vajske, Plavne, Srijemske Mitrovice, Rume, Sota, Gibarca, Šida, Beške, Novog Sada, Beograda, Sremskih Karlovaca, Sremske Kamenice, Petrovaradina, Surčina, Zemuna, u kojem nisu zabilježena za ovih dvadeset pet godine kršenja nekih ljudskih prava Hrvata, npr. obilježavanja hrvatskih kuća, fizičko maltretiranje, prijetnje, gubitak zaposlenja.
Gore navedene činjenice dobivaju na težini zbog toga što su se Hrvati u Vojvodini i Srbiji za ovih dvadeset pet godine zalagali da postavljene ciljeve ostvaruju isključivo i jedino putem parlamentarne demokracije na svim razinama. Niti u jednom trenutku nisu napustili demokratski, nenasilan način borbe za ostvarivanje prava hrvatske nacionalne zajednice. To je potpuno suprotan primjer od mnogih građana srpske nacionalnosti u Hrvatskoj, od kojih su mnogi terorističkim aktivnostima i agresijom pokušali ostvariti svoja prava, te čak pokušali odcijepiti trećinu teritorija Hrvatske od matice zemlje.
U Srbiji nitko nije odgovarao, osim što se u Haagu sudilo Vojislavu Šešelju. Službeno gotovo da nitko više ne spominje ove događaje. Država Srbija nikada nije ispričala svojim bivšim državljanima koji su spašavajući život pobjegli iz nje, kao i onim vojvođanskim Hrvatima koji su ostali ovdje, a nikad neće zaboraviti muke i patnje koje su pretrpjeli zbog nacionalnog podrijetla.
Poznati Hrvati u Srbiji
Hrvati su u Srbiji ostavili veliki trag, a osobito u Vojvodini. Samo u Beogradu i užoj Srbiji, trag koji su ostavili Hrvati samo u posljednjih pola stoljeća je više nego velik. Mnogi Hrvati obilježili su društveni, kulturni i sportski život Srbije: glumci Aljoša Vučković, Boro Stjepanović, Žarko Radić , Slavko Štimac, Milan Štrljić (vratio se u Hrvatsku, kćer Iva Štrljić glumica je ostala u Beogradu), nogometaši Branko Zebec, Stjepan Bobek, Zlatko Čajkovski, Florijan Matekalo, Ivan Ćurković, Franjo Šoštarić, Ivica Kralj, Dragan Mance, Antonio Rukavina, plesač Aleksandar Josipović, slikar i dekorater Dragutin Inchiostri Medenjak, operna pjevačica Biserka Cvejić, vaterpolisti Vanja Udovičić (rođeno ime Franjo),
Ratko Rudić, Vlaho Orlić, pjevač Zlatko Pejaković, botaničar Josip Pančić, povjesničarka Ljubica Štefan, povjesničari Ivan Božić, Jorjo Tadić, glumice Neda Arnerić, Anja Alač (kćer glumca Aleksandra Alača i glumice Vesne Čipčić), Anica Dobra, filmski kritičar i teoretičar filma Severin Franić i njegova kćer Ana Franić, scenarist Siniša Pavić, književnici Antun Šoljan, Gvido Tartalja, književnica Marija Čudina, jezikoslovci Vladimir Anić i Marko Simonović, general JRZ i PZO Zvonimir Jurjević, arhitekti Ivo Kurtović, Mate Bajlon, liječnica Slavka Morić, kazališni kritičar i novinar Feliks Pašić, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Jerko Denegri, povjesničar književnosti Nikša Stipčević, fotograf Ivo Eterović, sociolog i prevoditelj Aljoša Mimica, atletičari Ivan Gubijan, Franjo Mihalić i drugi.
Izvor: narod.hr