Nedavni niz smjena Volodimira Zelenskog otkriva da je ukrajinska vlada oštećena izdajom, kolaboracijom s Rusima i unutarnjim rivalstvom, piše Telegraph.
Sve se to već mjesecima “vergla” u Kijevu, ali potiho. Sve je došlo u javnost kada je ove nedjelje, zbog sumnje u veleizdaju, ukrajinska služba sigurnosti (SBU) uhitila Olega Kuliniča, bišeg šefa obavještajaca zaduženog za Krim, prenosi Jutarnji list.
Nekoliko sati kasnije, Zelenki je hladno smijenio i Ivana Bakanova, glavnog špijuna u zemlji, a poslije i Irinu Venediktovu, glavnu tužiteljicu. Kao jedan od razloga smjene je navedena i činjenica da je veliki broj ljudi pod njihovom ingerencijom prešao na rusku stranu i to u okupiranim teritorijima.
Njihove su suspenzije tehnički privremene i, ako budu oslobođeni krivnje, naposljetku bi se mogli vratiti na svoja radna mjesta. Koliko je to vjerojatno?
S jedne strane, ovakva kadrovska rekonstrukcija, najznačajnija od početka rata, odražava rastuću frustraciju u vladi i to primarno zbog rada sigurnosne službe koja je ionako već rastrzana prodorom ruskih agentura.
S druge strane, razotkriva i dugotrajne, predratne političke napetosti koje su naglo stavljene po strani nakon ruske invazije 24. veljače.
Krive odluke dovele su do kobnih rezultata
Inače, smijenjeni Bakanov, prijatelj je Zelenskog kojeg ovaj pamti još iz djetinjstva. Osobno ga je imenovao na poziciju šefa obavještajaca još 2019. godine. Poput Zelenskog i Bakanov je bio u šou-biznisu i nije imao nikakve veze s profesijom koju je najednom bio zadužen koordinirati. Imenovanje je svojedobno kritizirano kao teški promašaj.
No, SBU je oduvijek bio kuća skandala i krenulo se s mišlju da će netko van postojećih obavještajnih struktura biti u nonšalantijoj poziciji da djeluje kao metla za sumnjive kadrove.
S oko 30.000 agenata ukrajinska obavještajna služba sedam je puta veća od MI5 (britanske obavještajne službe), a zadaci im se kreću u dijapazonu od protuterorizma, borbe protiv organiziranog kriminala do inozemne špijunaše i kontrašpijunaže.
Godinama njeguje reputaciju neodgovornosti i neprofesionalizma koji, u talu s nesposobnim strukturama, djeluje potpuno bespomoćno da se efikasno suprotstavi razgranatoj mreži ruskih špijuna. Bakanov je svojedobno optimistično izjavio da će mu trebati “minimalno 3 godine da rasformira agenciju”.
S obzirom da je njegova smjena u nedjelju stigla pod definicijom “propusta koji je doveo do ljudskih žrtava”, odražava se osjećaj da je veliki reformator podbacio.
Njegova zamjena je karijerni časnik Vasilij Maliuk koji je na dužnost stupio u ponedjeljak.
U Ukrajini je već pometen čitav ešalon obavještajnih časnika
Nadalje, Zelenski je u čišćenju kadrova ovaj tjedan pomeo i Olega Kuliniča, sada već bivšeg voditelja SBU-ovih operacija na Krimu. Prethodno je iz Ukrajine pobjegao i Andrija Naumov, bivši šef odjela za unutarnju sigurnost SBU-a koji je, par sati prije invazije, u kofere potrpao par stotina tisuća eura u kešu i dva smaragda, da bi ga se prošli mjesec uhitilo u Srbiji. Ukrajina danas traži njegovo izručenje. Šef SBU-ovog ureda u okupiranom Hersonu, Sergij Krivoručk, pao je 31. ožujka. Optužen je da je protivno naredbama Volodimira Zelenskog, naredio evakuaciju grada. Danas je u ukrajinskom pritvoru. Tamo mu društvo pravi i Igor Sadokin, njegov zamjenik koji je Rusima predao kartu ukrajinskih minskih polja, koordinirao ruske zračne napade, a onda se nonšalantno u konvoju za evakuaciju odvezao iz grada.
Uloga osumnjičenih kolaboracionista u brzom napredovanju Rusije na jugu, tijekom prvog tjedna rata, tema je o kojoj se i danas mnogo priča u Ukrajini.
Dok su ruski tenkovi i oklopnjaci nailazili na čvrst otpor izvan Kijeva, na sjeveru i na istoku pored Harkova, južna operativna jedinica izbila je s Krima gotovo bez otpora i do 3. ožujka zauzela Kherson, strateški grad na rijeci Dnjepar.
Razotkrivaju se predratne političke napetosti
Oni koji prate ukrajinsku politiku primijetit će da su posljednjih tjedana na površinu isplivale i predratne političke napetosti.
Primjerice, na mjesto smijenjene glavne tužiteljice Irine Venediktove intaliran je Oleksej Simonenko, čovjek blizak Andreju Jermaku, šefu kabineta Volodimira Zelenskog.
Jermak je kontroverzna osoba koju su tijekom godina aktivisti civilnog društva optuživali za niz nedjela, uključujući odugovlačenje s antikorupcijskim reformama, sabotiranje operacije uhićenja ruskih Wagnerovaca, itd.
Te su optužbe ponovno došle u fokus javnosti prošlog tjedna kada je Victoria Spartz, američka kongresnica iz Indiane, tražila od Bidena da objasni svoju suradnju s Jermakom. Spartz je, inače, rođena u Ukrajini i pred Kongresom je tražila brifing o “postupcima nadzora” nad Jermakom i Olegom Tatarovim – koji služi kao njegov zamjenik.
Pismo je raspalilo vlasti u Kijevu, a ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova optužilo je Spartzovu da potiče rusku propagandu osmišljenu s ciljem da potkopa povjerenje u kabinet Volodimira Zelenskog.
Bez repova konačno nije ni sam Simonenko, čovjek imenovan da zamijeni smijenjenu glavnu tužiteljicu. Naširoko je optuživan da je upravo on taj koji je pomeo pod tepih navodnu korupciju Olega Tatarova.
Izvor: Dnevni.ba