Ljubušanka sa zagrebačkom adresom Josipa Maras vlasnica je Studija Wallart, ujedno prve tvornice tapeta u Hrvatskoj. Njihove tapete, kao svojevrsna umjetnička djela, danas krase zidove širom svijeta, a za svoj rad dobila je i brojna priznanja.
Njezin Studijo Wallart osim ponude na hrvatskom tržištu svoje zidne tapete izvozi u Europu i SAD, gdje krase zidove mnogih velikih hotelskih lanaca, turističkih i ugostiteljskih objekata, banaka, ureda poznatih poduzeća, apartmana, stanova…
Dobitnik je mnogih nagrada za dizajn, od kojih i ‘Archiproducts Design Awards – Longlisted‘ za tapetu ‘Maslinik‘
U proizvodnome pogonu u Zagrebu nastaju tapete s efektom lana, glatkim i metaliziranim efektom, pa čak i vodootporne tapete, koje je proizveo prvi u Hrvatskoj, a uskoro će se moći naručiti i one vanjske, potpuno otporne na sve vremenske uvjete.
Tapete toga mladoga zagrebačkog studija nisu samo komad materijala – one su umjetnička djela u velikom.
Naime, prije nego što je postala poduzetnica, osnivačica i direktorica Studija Wallart Josipa Maras godinama se bavila slikarstvom, a grafički i web-dizajn su joj profesija.
Ljubav prema slikarstvu rodila se još u ranoj fazi djetinjstva, a njezini su roditelji, srećom, prepoznali tu strast i njegovali je. Upis studija grafičkog dizajna na zagrebačkom Grafičkom fakultetu bio je logičan izbor jer joj je tada, kako kaže, bilo važno ‘samo da se crta’.
Njezin se Studijo Wallart od 2015., otkad je otvoren kao obrt za usluge grafičkog i web-dizajna, bavi umjetnošću. Tada je pokrenula ‘Marastacije’, jednu od svojih najuspješnijih linija ilustracija, koje su s duhovitim porukama završile na zidovima mnogih dječjih soba.
– One su me uvele u svijet digitalnog slikarstva koje me povezalo s interijerima. I upravo je ta simbioza digitalnog slikarstva i interijera na jesen 2018. rezultirala tapetama – kaže Maras čiji je izložbeni studio, a tik do njega i tvornica tapeta, pravni sljedbenik obrta Studijo Maras, osnovanoga 2015.
Danas, sedam godina poslije, svaki tjedan proizvode i do tisuću četvornih metara tapeta, svakodnevno ih izvoze u Europu i SAD gdje krase zidove mnogih velikih hotelskih lanaca, turističkih i ugostiteljskih objekata, banaka, zlatarnica, ureda poznatih poduzeća, ali i privatnih kuća, vila, apartmana te stanova.
– Tapeta je samo medij koji nam omogućava da se umjetnost što efikasnije uvede u naš suvremeni život. Budući da sam se godinama bavila slikarstvom, stvarala slike različitim tehnikama, danas se tom istom rukom koristim za stvaranje tapeta. Razlika je jedino u tome što mi je kist povezan s računalom, a papir je digitalan. Ista ruka i jednaka volja stoje iza svake tapete, kao nekada iza svake slike – opisuje Maras, ali napominje da uz talent i vježbu digitalno slikarstvo zahtijeva i visok stupanj tehničke naobrazbe jer se sve radi u različitim računalnim programima.
Novi proizvodni pogon
Usporedno s tim sve je veći trend postavljanja zidnih tapeta u uređivanju interijera, pa raste i potražnja za njima, što je Josipu i njezina supruga Gorana Marasa, zaduženoga za organizaciju, logistiku i proizvodnju Studija Wallart, nagnalo da prošle godine otvore vlastiti proizvodni pogon.
Osluškujući tržište i vlastite ambicije, odlučili su uložiti milijun i pol milijuna kuna u nabavu novih strojeva, proizvodne linije i početni repromaterijal.
Cjelokupan projekt potpuno je zaživio.
Međutim, u tome umjetničkom pogonu nije uvijek sve bilo tako bajno.
Iako se Josipa Maras danas može pohvaliti mnogimm priznanjima struke, poput nagrade ‘Stvaratelji za stoljeća’ Međunarodnog ekonomskog foruma ‘Perspektive’, poduzetničkog Oscara, nominacije za prestižne ‘German Design Awards 2022’ te nagrade ‘Archiproducts Design Awards – Longlisted’ za tapetu ‘Maslinik’ (kojom je, između ostaloga, ta tapeta i službeno proglašen jednom od najljepših na svijetu), put od obrta do tvornice tapeta katkad bio i trnovit.
Maras priznaje da ni ona ni Goran, koji je svoju karijeru brusio po naftnim bušotinama, nisu imali nikakvo iskustvo u grafičkoj tehnologiji, a, bome, ni sat radnog staža u tiskari, pa su bili svjesni da će na tom području naići na ‘više stepenice na koje se teško može zakoračiti’.
Izvor: Poduzetnistvo.org