O. Petar Oros, ukrajinski grkokatolički svećenik, koji je ubijen za vrijeme sovjetskog komunističkog režima, uskoro će biti proglašen blaženim.
O. Petar Oros rođen je 14. srpnja 1917. u mađarskome selu Biri. Njegov je otac bio grkokatolički svećenik koji je nestao kada je Petar imao dvije godine, a s devet godina ostao je bez majke. U sjemenište u Zakarpatju – na granici između Ukrajine i Mađarske – ušao je 1937. godine, a pet godina kasnije zaređen je za svećenika u celibatu u grkokatoličkoj eparhiji Mukačevo u Ukrajini. Postao je ubrzo cijenjen zbog svoje revnosti i ljubavi prema siromasima.
Zbog rata, 1934. pohađao je tečaj za vojne kapalane u Slovačkoj. U svoju se župu vratio 1944. koja je, kao i cijelo zakarpatsko područje, završila pod okupacijom Crvene armije i priključena tadašnjoj Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici.
Nasilnom aneksijom u SSSR započelo je razdoblje progona Grkokatoličke Crkve. Na Orosa vršen je pritisak da prijeđe u Rusku pravoslavnu Crkvu, no on se suprotstavio. Godine 1949. zabranjeno je pastoralno djelovanje i zatvorene su grkokatoličke crkve, a Eparhija Mukačevo je također ukinuta. U toj je stvarnosti Oros živio, svjesno i hrabro, stanje osumnjičenika kojega su pratile tajne službe i izložile proizvoljnim uhićenjima. Čak i kada je Grkokatolička Crkva proglašena „nezakonitom“ 1949., o. Petar nastavio je potajno obnašati svećeničku službu.
Protiv njega je 1953. izdana tjeralica. Pokušao je pobjeći, ali ga je 28. kolovoza policajac zaustavio na željezničkoj stanici u selu Siltse i ubio. Atentat je odmah smatran mučeništvom, unatoč činjenici da je tijelo svećenika ostalo skriveno sve do raspada Sovjetskog Saveza. Sjećanje na njega ostalo je urezano u vjernicima i traje i danas, navodi IKA.
Papa proglasio pet dekreta o herojskim krepostima
Papa Franjo primio je 5. kolovoza u audijenciju prefekta Dikasterija za kauze svetaca kardinala Marcella Semerara, priznao mučeništvo grkokatoličkog svećenika Petra Orosa, koji će biti proglašen blaženim, te proglasio i pet dekreta o herojskim krepostima, prenio je Vatican News.
Papa u dekretu priznaje mučeništvo svećenika Grkokatoličke eparhije Mukačevo u Ukrajini Petra Orosa, koji je ubijen 28. kolovoza 1953. u ukrajinskoj Zakarpatskoj oblasti, tadašnjem Sovjetskom Savezu, nekoliko sati prije liturgijskoga slavlja.
Dekreti herojskih kreposti odnose se na kolumbijskog svećenika Jesúsa Antonija Gómeza Gómeza (1895-1971); franjevačkog kapucina Umilea da Genove (1898-1969); španjolskog svećenika Ivana Sáncheza Hernándeza (1902-1975); redemptorista Viktora Coelha de Almeide (1899-1987) – ravnatelja brazilskog radija Aparecida te indijske uršulinke Marije Celine Kannanaikal (1931-1957).
Što su “herojske kreposti” i kako izgleda proces proglašenja blaženim?
“Riječ mučenik dolazi od grčke riječi μάρτυς (màrtys), lat. martyr, ili μαρτύριον (martýrion), što znači svjedok ili dokaz. Dakle, mučenik je osoba koja zbog mržnje drugih prema njezinoj vlastitoj vjeri radije izabire smrt i mučeništvo nego odricanje ili nijekanje svoje vjere. Riječ ispovjedalac ili priznavalac pak dolazi od latinske riječi confessor, a ova druga skupina svetaca sastoji se od osoba koje nisu umrle iz mržnje prema vjeri, nego su za zemaljskog života bili javni ispovjednici vjere i svojim su kreposnim životom svjedočili vjeru u Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga.” – piše o procesu beatifikacije i kanonizacije dr. iur. can. fra Šimo Ivelj za Svjetlo riječi.
On također navodi:
“Tko može biti predložen za službenu kanonizaciju? Predložen može biti svaki katolik, bez razlike na spol, dob, rasu, naciju i društveni položaj. Što je sve potrebno za pokretanje takva procesa? Prije svega traži se da kandidat za svetost bude mrtav, mora postojati netko tko će predložiti da se otvori ili pokrene službeni postupak te da mjesni ordinarij biskupije, u kojoj je kandidat proveo život i umro, službeno prihvati i najavi početak postupka. Prvi dio postupka se odvija na području matične biskupije: trebaju se prikupiti dokumenti, svjedočanstva o glasu svetosti ili o glasu mučeništva kandidata te dokazi o nepostojanju nikakvih smetnji da se pokrene kauza. Kada se postigne moralna sigurnost o herojskim krepostima ili o mučeništvu kandidata, započinje drugi dio procesa, tzv. rimska faza, koja se odrađuje u Vatikanu.”
“Ovdje treba naglasiti da je svetost samo zadnji od ukupno četiri stupnja sveukupnog procesa kanonizacije. Tako kandidat prije nego što službeno bude proglašen svetim, kanoniziran, treba najprije biti uzdignut na čast sluge Božjeg (servus Dei), dekretom o herojstvu kreposti ili o mučeništvu bude priznat kao časni (venerabilis) i zatim blaženim (beatus), a sam proces se naziva beatifikacijom.”
Izvor: narod.hr/IKA/svjetlorijeci.ba