Obitelj Serhiija Chekhunina, pomorca iz Ukrajine, nastanila se u Rijeci nakon što je izbio rat u njihovoj zemlji. I onda novi šok, gori od izbjeglištva, gori od ičega. Sredinom srpnja im iznenada premine kći. Imala je samo 32 godine. Srčani udar na plaži.
Dakle, u stranoj ste zemlji, kilometrima udaljeni od okupirane domovine, zadesi vas takva užasna osobna tragedija zbog koje usred ljeta odlučite iz Hrvatske otići u Poljsku i onda, taman da vas zakuca na kraju, naletite na drumske razbojnike u vozačkim košuljama.
Upravo to se dogodilo Serhiiju i njegovoj supruzi Alini. Dvoje sredovječnih sudbinom izudaranih ljudi ostavljeno je nasred benzinske postaje u Sloveniji, a kuferi sa svom njihovom imovinom su otputovali dalje, prema poljskom Wroclawu, gradu u koji su se zaputili vidati rane.
Uzalud su jadni mahali i u nevjerici što im se događa trčali za autobusom, uzalud su putnici iz autobusa vikali bahatom šoferu da nije pokupio sve putnike, da ljudi trče za busom… on je sve to izignorirao jer “ovo nije turistički autobus i on ne mora nikoga čekati”.
Dakle, čeka se samo turiste, svi ostali su, smatra pametnjaković za volanom Flixbus autobusa, nedostojni njegove pažnje.
Da stvar bude gora, Serhii tvrdi kako uopće nije bilo prošlo deset minuti pauze kad je autobus krenuo dalje s benzinske stanice prije Maribora. Kamo sreće da je to bila zadnja nevolja koja ih je zatekla na kalvariji između Rijeke i Wroclova, na Flixovoj autobusnoj liniji 919.
O svemu je Ukrajinac detaljno izvijestio i ovu njemačku autobusnu kompaniju čiji su zeleni busevi preplavili i hrvatske ceste, a mi ćemo prenijeti dio njegovog mučnog svjedočenja.
– Na autoputu u Sloveniji vozači su nam dozvolili deset minuta pauze. I oni su otišli u kafić. Moja supruga je taman nakon vozača plaćala kavu na blagajni. On ju je vidio, uzeo svoje piće, izišao van, sjeo u bus i otišao! Niti nas je pričekao, niti je provjerio broj putnika. Ništa. Ostavio je nas dvoje stranaca same na nepoznatom mjestu iako nije bilo prošlo niti deset minuta predviđene pauze – pisao je Chekhunin Flixbusovoj službi za korisnike, a isto posvjedočio i nama.
“Ovo nije turistički autobus i ne moram nikoga čekati”, ponavljao je vozač putnicima u busu koji su u nevjerici gledali kako ostavlja ljude na cesti. Reklo bi se poput pasa. Ali ni psi to ne zaslužuju. To ne zaslužuje nitko. Na žalost, ovo nije ni po’ mise.
– Takvo ponašanje vozača ne samo da nije profesionalno nego je i nehumano. Od tog trenutka je započeo naš horor. Trčao sam okolo po parkingu ne bi li našao koga da nas prebaci do obližnjeg grada gdje se nalazi autobusna stanica. Nitko nije išao u tom smjeru. Moja supruga je od jada glasno zaplakala. Vidjevši je tako potresenu nakon pola sata nam je pristupila jedna žena i ponudila prijevoz do Maribora – prisjeća se Serhii.
Tamo su uzeli taksi i platili 330 dolara transfer do Beča, gdje su uspjeli uhvatiti svoj bus.
– Prišao sam vozaču i upitao ga zašto nam je to napravio, a on je samo ponavljao da to nije turistički autobus i da on ne mora nikoga čekati. Ostatak putovanja vozači su bili jako bahati. Na zamolbu jednog putnika da naprave stanku jer mora na WC budući da onaj u autobus nije radio postali su agresivni. Vikali su i mahali rukama prijeteći da će nas sve izbaciti iz busa. Ponašali su se prema nama kao da smo taoci.
Kad je ostalo nas 15-ak putnika u busu, sjeo sam na prazno mjesto jer je noga moje supruge nakon nedavne operacije bila jako natečena i trebala ju je ispružiti. Stariji vozač mi je prišao i agresivno zatražio da se vratim na svoje mjesto iako sam objasnio našu situaciju. Bus je praktički bio prazan, ali moja supruga je morala patiti zbog boli u nozi sve do Wroclawa – ne prestaje nas šokirati Serhii.
Još nam je ispričao kako na kolodvoru u Ostravi vozači putnicima uopće nisu dozvolili da odu na WC. Starija putnica, Beata se zvala, je nakon četiri sata upitala vozače kad će se konačno zaustaviti, a jedan od njih joj se unio u lice urlajući kako može obaviti nuždu na livadi uz cestu. Otvori joj vrata, neka izađe, vikao je drugom vozaču.
Sve ovo Serhii je detaljno elaborirao i službi za korisnike Flixbusa. Dostavio im je i imena i brojeve mobitela još petero njihovih supatnika u busu. Svi ti ljudi potvrđuju njegovu priču.
Flixbus mu je, međutim, na sve ovo uzvratio tek ljubaznim korporacijskim mailom u čijem smo posjedu. Uglavnom, oni negiraju da vozači nisu ispoštivali desetominutnu stanku. Bili su, kažu, čak 13 minuta na stanci i tu se ne može ništa napraviti. Otra Mate žalo, reklo bi se u nas.
I da, jako im je žao. Sve će oni to detaljno provjeriti i istražiti. I ne, ne pada im na pamet ukrajinske putnike obeštetiti, jer oni su konzumirali svoje putovanje. Ali žao im je.
A što će biti s vozačima? S obzirom da su najbolji među njima navodno već ima par godina napustili Hrvatsku u potrazi za boljom plaćom i radnim uvjetima, nekako se bojimo da ćemo i dalje imati veliku šansu da nas i ovakvi vozaju.
Izvor:slobodnadalmacija.hr