Prof. Mate Kovačević o knjizi Mije Tokića Konjanik zapisao je: ”Zbirka pjesama Mije Tokića Konjanik sastavljena je od pedesetak pjesama i dodatka u kojem su objavljeni žišci, zapravo znatnim dijelom lirski oblikovane osmislice, a u tom sklopu je i posebna cjelina, u kojoj su kraći lirski treptaji zapisani u formi haiku pjesništva. U Nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne objavljene su dvije nove knjige. Zbirke pjesama Mije Tokića Konjanik i Ivana Bitange Šujana Kuća na putu.
Sunakladnik Tokićeve knjige je ogranak Matice hrvatske Tomislavgrad, a sunakladnik Bitangine knjige je ogranak Matice hrvatske Imotski.
Urednik knjige Konjanik je Marko Tokić, autor naslovnice i ilustracije je Anđelko Mikulić, akademski slikar, a recenzenti su Mate Kovačević, Danijela Musić i Vinko Šarac, dok je urednik knjige Kuća na putu Mladen Vuković, autorica naslovnice i ilustracija je Anđelka Hrkać, a recenzenti su Mara Pezo i Petar Majić.
Prof. Mate Kovačević o knjizi Mije Tokića Konjanik zapisao je: ”Zbirka pjesama Mije Tokića Konjanik sastavljena je od pedesetak pjesama i dodatka u kojem su objavljeni žišci, zapravo znatnim dijelom lirski oblikovane osmislice, a u tom sklopu je i posebna cjelina, u kojoj su kraći lirski treptaji zapisani u formi haiku pjesništva.
Pritom, naravno, refleksivno i u skladu s nagomilanim životnim iskustvom odgovara ili pak zdvaja nad ključnim egzistencijalnim pitanjima. Motivi boli, tereta i ožiljaka kao da na neposredan način rješenja životne odgonetke nude u filozofiji križa, nu stanovita nedorečenost uvijek ostavlja i mogućnost izbora.
Zbirka u cjelini nosi snažan personalistički pečat očitovan u odnosu ja/mi i svijet. Unatoč emotivno osobnoj vezanosti, a i globalno gotovo nasilnoj umreženosti nevezani stihovi zbirke kidaju okove sputanosti.
Jezik je škrt, ponekad zato obilat u značenjima i asocijativnosti pa zbirka s obzirom i na vraćanje nekim ranijim motivima slovi i kao refleksivno produbljivanje osobne i kolektivne egzistencije.“
U svom osvrtu na knjigu Kuća na putu, Petar Majić je zapisao: ”U svoj ovoj svakodnevnoj životnoj strci i zbrci, pojedinim ljudima bude istinsko zadovoljstvo, opuštanje i svojevrsna terapija ugrabiti trenutak i prošetati vrtovima lijepe poezije. Otvori ti oči, podraga dušu, ražari srce, odvede te u skrivene dubine i nedogledne visine, pokaže, ukaže, utješi, opomene, potakne i čuva.
Da, kažu da je dobra poezija najvjernija slika duha i odraz određenog razdoblja u svevremenu življenja te najbolja i najustrajnija čuvarica baš svega. I zašto se onda čuditi novoj zbirci Ivana Bitange Šujana? Je, već je šesnaesta. I neka je, jer i ova dolazi kao pravi blagoslov i blagodat. Poetski slikar vremena, slikar krajobraza, slikar ovozemaljskog i onostranog, slikar događanja, odnosa, karaktera, nevolja i pošasti, ljubavi i radosti“
”Zbirka poezije Kuća na putu sa 77 pjesama u svojoj sadržajnosti nosi pet podnaslova: Vrata u kamenu, Tamjan, Tjeralica, Drhtaj i Pjesmarenje.
Svaki od njih zaustavlja pjesničkom riječju koja je više od lirskog izričaja, koja svojom naracijom približava čitatelju vrijeme, uvijek za pjesnika Bitangu izazov za oživljavanje sjećanja na djetinjstvo, na sva vrata u kamenu koja se nisu uvijek ključala, na miris tamjana koji duše odvodi do spiritualnih visina, na zemlju na kojoj zadrhti, tek što je dotakne, na mrtve i žive koji su svjedokom jednog tegobnog vremena koji je u sebi istodobno nosio i teret bremena, i radost življenja s pjesmom u zajedništvu s ovozemaljskim i nebeskim Čovjekom.
U svemu je izlivena Bitangina ljubav koja neprestano raste. Pjesnik Ivan nošen je cestom mira. U svom toku, ona ne završava ni u jednom ovozemaljskom ušću. Njegov put vodi ga zvjezdanom nebu u kojem će trajno ‘žuboriti i teći’“ – ističe u pogovoru Mara Pezo.
/HMS/