Petnaest je godina prošlo od kornatske tragedije i kobnog 30. kolovoza kada su, gaseći požar na otoku Kornatu, poginula 12-orica vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog. Preživio je jedino Frane Lučić, ali s teškim ozljedama. U Spomen-parku na Kornatu održava se komemoracija za stradale vatrogasce. Uz obitelj i prijatelje, kolegama počast odaju i vatrogasci iz cijele zemlje.
Ministar obrane Mario Banožić izrazio je suosjećanje s obiteljima i prijateljima 12 stradalih vatrogasaca u kornatskoj tragediji. Nakon 15 godina s istom tugom i boli prisjećamo se dvanaestero vatrogasaca koji su na Kornatima ostavili svoje živote časno, predano i spremno radeći svoj posao. Sjećanje na njih nikada ne smije izblijedjeti. Naša je obaveza čuvati uspomenu na najveću tragediju koja je pogodila hrvatsko vatrogastvo i hrvatsku državu nakon Domovinskoga rata”, stoji u izjavi koju je objavio MORH.
Kolegama počast odaju vatrogasci iz cijele zemlje.
Što se dogodilo na Kornatu
Toga dana prije 15 godina s Kornata je stigao poziv Centru 112: “Dobar dan! Recite mi, pošaljite neki kanader, na Suhu Puntu, kuće već gore, u Kornat, molim”. No nisu gorjele kuće. Samo suha trava i nisko raslinje. Na poziv su se odazvali. Činilo se, u još jednu rutinsku akciju gašenja. A onda šok. “Šango, ovako, reci Mići da ovi do daljnjega ostaju tamo, ima velikih problema, ima ranjenih, navodno ima i mrtvih, neki su ostali dolje”.
– Onda sam nekako šakama čičak otkačija, nekako ga izvadija, zubima otipka 93 broj, stisa za zvati i nije bilo signala. (…) bili smo strašno žedni, Tomislav je iša puzeći, nije čep mogao otvoriti. (…) Onda je dopuza po kamenju Ante Juričev, uzeja kamen i tuka po naprtnjači – tako je raspara, tako smo izvadili napitke, svjedoči Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac s Kornata.
Ajka Crvelin, majka Ante i supruga Ivice, vatrogasaca poginulih na Kornatu, rekla je da joj ni na kraj pameti nije bilo da bi se nešto moglo dogoditi. Zvala je sina, pa supruga – obojica su bili nedostupni. Satima su na kornatskoj hridi čekali pomoć. I spašavanje traje satima – put do bolnica za neke i 11 sati. 12-torica poginulih, među njima dva maloljetnika i jedan civilni ročnik.
Za niz propusta 13 godina sudi se samo jednom, bivšem županijskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici. Dva suđenja i oslobađajuće presude. Na ponovljenom suđenju sudsko vijeće jasno utvrđuje, krivci nisu optuženi. Ali novih optužnica nema. Ni odgovornih, ni odgovora.
Od čega su stradali?
Za Franu Lučića riječ je o NATO-ovoj bombi. Različite skupine stručnjaka ponudile su pak različite odgovore: eruptivni požar, izgaranje nehomogene plinske smjese, požar s eruptivnim efektom. Dio obitelji i dalje misli – zalio ih je kerozin iz helikoptera, što je sudsko vijeće isključilo. Uzrok stradanja tako je i 15 godina poslije – nepoznat. Baš kao i krivci za niz propusta. Maloljetnici na požarištu, vatrogasci bez obuke u desantu, kašnjenje pomoći, nekoordinirana akcija spašavanja, samo jedan kanader na raspolaganju.
– Kornatska tragedija se zaboravila. Kornatske tragedije sjete se na godišnjicu i to je sve. Državno odvjetništvo je preko mene opralo i zataškalo sve institucije, sve propuste. Ni moj sustav danas još uvijek nije sa mnom razgovarao i tražio od mene sudsku dokumentaciju, kaže bivši županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica.
Nakon što je Vrhovni sud potvrdio drugu oslobađajuću presudu, Slavica sad tuži državu. I dio obitelji ne odustaje. Prije jednu godinu podnijeli su ustavnu tužbu, ali i pojedinačni zahtjev Europskom sudu za ljudska prava. I dalje traže odgovore, no nakon 15 godina sa sve manje nade, prenosi hrt.
Izvor: narod.hr/hrt