Snažni brakovi poboljšavaju gotovo svako područje života, a on osigurava emocionalnu, financijsku, i obrazovnu dobrobit osoba koje su u njemu ujedinjeni i djece koju dovode na svijet. Živimo u vremenu u kojemu je mladima nametnut okvir življenja i usmjerenja mladenačkog načina života. „Prvo trebaš završiti studij, zatim se zaposliti, onda kupiti kuću i automobil, a sklapanje braka ostavi za kraj ukoliko sve prethodno postigneš“ – rečenica je to koja se učestalo može čuti u društvu mladih.
No, naša vjerna čitateljica, dvadeset dvogodišnja redovna studentica medicinskog fakulteta otkrila nam je kako je to udati se u dvadesetoj godini, postati majka s nepunom dvadeset i jednom godinom. Saznali smo kako stiže sve obaveze zajedno sa svojim suprugom te što je ključ radosti i ispunjenja njihova braka. Mladi par poznat uredništvu Narod.hr želio je ostati anoniman.
Narod.hr: Jesi li se bojala onoga što je pred tobom?
Studentica: Udala sam se s 20 godina i postala majka s nepunih 21 godinu. Moj muž
imao je 22, a postao je otac s 23. Ne bih rekla da sam se bojala, više sam osjećala uzbuđenost odlaska u nepoznato. Imala sam svojih sumnji i nisam bezglavo ušla u brak. Pričala sam sa starijima oko sebe, dugo razmišljala o svemu i donijela samostalnu i slobodnu odluku.
Narod.hr: Budući da i nije “in” u današnje vrijeme vjenčati se u ranim dvadesetima, kako je tvoja i suprugova obitelj reagirala na tu odluku? Što su rekli vaši prijatelji?
Studentica: Naše obitelji su stale uz nas i na tome smo im silno zahvalni. Njihova podrška nam je zaista značila i još uvijek je tako. Naši prijatelji su se iznenadili što smo tako rano odlučili stupiti u brak, ali im sama pomisao nas kao bračnog para nije bila strana s obzirom da smo bili u ozbiljnoj i zreloj vezi.
Narod.hr: Studentica si, koliko ti studij otežava cijelu situaciju? Stižeš li sve; kuhati, prati, učiti? Pomaže li ti tko?
Studentica: Studij mi nimalo ne otežava, dapače, dobro dođe da možemo imati svoje zasebne “svjetove”, prijatelje i obaveze. Nekim čudom stižemo i kuhati, čistiti i učiti. Suprug radi, a ja sam redovna studentica medicinskog fakulteta. Prije nego smo se vjenčali rekla sam mu da je moj studij jednako važan kao i njegov posao bez obzira što od toga nemamo primanja. Ipak je to ulaganje u budućnost. Ne živimo odnos naših djedova i baka gdje muškarac zarađuje, a žena kuha i čisti. Da napomenem, nemam ništa protiv takvog uređenja, ali mi smo se usuglasili da sve radimo zajedno. Nekim danima on kuha, nekad ja. Kućanske poslove dijelimo i više – manje smo odredili tko što radi. S obzirom da smo se mladi vjenčali, naše majke su još u radnom odnosu pa nemamo stalno baka-servis na raspolaganju. Pomažu kada mogu i koliko mogu, a to nam je više nego dovoljno.
Narod.hr: Je li bilo predrasuda i osude od društva (poznanika, susjeda, prijatelja s faksa)? Jesi li ikada dobila neki ‘podbadački komentar’ na temelju toga što si postala mlada majka?
Studentica: Predrasuda i osude je bilo tada i sada. Toga će uvijek biti, što god radili i ne radili. Kada smo se zaručili glavno pitanje je bilo: “Zar si trudna?” Smiješno mi je i tužno što je neobično vjenčati se iz ljubavi. Nisam se udala trudna, već sam zatrudnjela u braku. Udala sam se jer se suprug i ja volimo, međusobno poštujemo, najbolji smo prijatelji, dijelimo iste stavove i vrijednosti, naši ciljevi se ne sukobljavaju, već nadopunjuju. Godinama smo provodili bez iznimke svaki dan zajedno i prirodan slijed je bio ženidba. Tada su nastupili komentari poput: “Što ako se razvedeš? Jesi li svjesna da je to odluka za cijeli život? Bojiš li se da će ti suprug dosaditi? Gdje vam se žuri? Zašto prvo samo ne živite zajedno, čemu brak, to je samo papir?” A kada se saznalo da sam trudna: “Što ćeš sad? Hoćeš li odustati od fakulteta? Od čega ćete živjeti? Premlada si. Uništit ćeš si život. Propuštaš najbolje godine.”
Narod.hr: Što misliš o današnjim mladima, zašto mnogi čekaju prvenstveno da završe svoje obrazovanje, pa se tek onda odazovu obiteljskom pozivu? Je li problem u njima samima, sustavu ili nekome drugom?
Studentica: Nitko ne treba činiti ništa zbog pritiska okoline. Ne bih rekla da se svi trebaju vjenčati u studentskim godinama. Svatko ima svoj tempo. A zašto se taj tempo pomaknuo čitavo desetljeće kasnije za razliku od dobi ulaska u brak naših roditelja? Mislim da tu veliku ulogu igra osuda okoline, strah za budućnost, a neke to jednostavno ne zanima. Taj trend nažalost promovira čitava kultura uključujući filmsku i glazbenu scenu, medije i društvene mreže kojima su mladi veoma izloženi. Brak se prikazuje kao zatvor, da prestaje sva sloboda i zabava. Dijete je smetnja, nešto što te sputava u karijeri. Također, mladi žive u iluziji. Djevojke u iluziji romantičnih filmova, dečki, nažalost, pornografiji i oboje je nespojivo s realnošću. Forsira se ideja da je potrebno završiti fakultet, zaposliti se, kupiti stan, auto, biti u vezi preko 10 godina i tek onda ući u brak, a bolje nikada. Djeca su van svake priče. Međutim, dok sve to ispunimo, pola života prođe. Za neke je to bolje, ali osobno mislim da je za većinu to velika prevara.
Narod.hr: I za kraj, imaš li neku poruku za sve buduće mlade roditelje? Što bi voljela da je tebe možda netko ranije savjetovao?
Studentica: Može se. Sve se može. Moje dijete sad ima godinu dana, uživamo, polažem redom ispite, družim se s prijateljicama, izlazim na dateove s mužem, život je lijep. Pun izazova i radosti. Rekao bi naš Oliver: “šaka suza, vrića smija” To je život. Od odgovornosti ne treba bježati. Ona nas ispunjava i iako djeluje zastrašujuće, iznenadili bi se kada bi iskusili koliko ljepote pruža. Ako imate nekoga koga volite i tko voli vas, ako vas poštuje, ako je to “vaša osoba”, nemojte čekati Godota. Brak je neopisivo blago i imate moje tople preporuke. Za kraj, ne bojte se. Živim život punim plućima, imam mir, ljubav i sreću. Ne dopustite da vam itko ikada kaže da se nešto ne može. Vjerujte svom instinktu i samo nebo je granica.
Izvor:narod.hr