U noći između 18. i 19. rujna 1991. rezervisti JNA iz sastava Titogradskog korpusa, a u sklopu napada na Dubrovnik i njegovo zaleđe, otpočeli su s ukopavanjem i opkoljavanjem sela Ravnog u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji…
Hrvatski narod za početak posljednjeg rata u BiH smatra 1. listopada 1991. kada je JNA uz paravojne postrojbe razorila hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini. Prvi znak da rat dolazi i u BiH bio je početak ukopavanja oko hrvatskih sela u režiji Drugog korpusa JNA i rezervista u istočnoj Hercegovini u noći između 18. i 19. rujna, piše Nedjelja.ba.
Ovaj kraj nastanjen Hrvatima nalazio se u svojevrsnom relativno mirnom okruženju sve do 1. listopada 1991. kada je selo Ravno napadnuto u sklopu šire agresije prema Dubrovniku. Središnji cilj akcije bilo je stvaranje odstupnice i preduvjeta za napad na hrvatske enklave u istočnoj Hercegovini kako bi zaleđe akcije prema Dubrovniku bilo sigurno.
Ukopavanje teškog topništva započelo je u blizini sela Galičići, Veličani i Zavala u Popovom Polju koje je mirovalo do noćnih sati 30. rujna 1991. kada su pripadnici Drugog korpusa iz Titograda zauzeli prometnicu Ljubinje-Trebinje, kao i dominantna uzvišenja u blizini sela Ravno i Trnčina.
U ranim jutarnjim satima 1. listopada 1991. napadnuto je Ravno, a u popodnevnim i Čepikuće. Oružani otpor rezervistima pružila je postrojba Zbora narodne garde i dragovoljci…Sljedećih dana su iz Drugog armijskog korpusa topničkom i minobacačkom vatrom granatirali hrvatska sela.
Nakon uništenja Ravnog pokazala se apsolutna nespremnost političkog vrha tadašnje SR BiH što se vidjelo i tijekom 1992.
Izvor:pogled.ba