Sinoć je u Knjižnici Ljubuški otvorena samostalna izložba slika “Simfonija raskoši” akademskog slikara Ante Ljubičića Cara. O izloženim djelima govorio je akademski slikar Jure Paponja, autor Ante Ljubičić Car i ravnatelj Knjižnice Ivica Vizentaner.
Paponja je naglasio da se Ante Ljubičić Car kroz svoje stvaralaštvo profilirao kao jedan izvrsni pejzažni slikar koji s velikom lakoćom, koristeći ekspresivne poteze, plohe i mrlje vrlo jednostavno hvata karakter jednoga podneblja, jednoga krajolika, koji je najčešće Imotska krajina ili Hercegovina, te da je malo neobično da se Ante u ovom jednom životnom razdoblju prebacio na apstrakciju.
„Ova apstrakcija uglavnom vuče korijene iz njegove likovne prakse koju je razvijao zadnjih 40 godina, kada je završio likovnu akademiju u Sarajevu. On se u ovom slučaju kao apstraktni slikar naslanja na svoju dosadašnju likovnu praksu. Dok je radio pejzaže inspiraciju je uglavnom crpio iz određenih krajolika, određenih detalja unutar tih krajolika, mrtvih priroda i slično. Ovdje nije taj slučaj. Ovdje slikar ne prikazuje ništa vezano za realni svijet nego su svi radovi nastajali bazirani na skici, koja bi nastajala na jednom manjem papiru, tu skicu bi kasnije prenosio na veće platno i onda bi na osnovu te skice eksperimentirao i improvizirao.
Ne može se reći da je nastanak ovih radova vezan samo za njegovu prethodnu likovnu praksu. On se također spretno nadovezuje na cijelu povijest likovne umjetnosti, specifično za apstraktno slikarstvo 20. stoljeća, počevši od Kandinskog, pa onda do apstraktnog ekspresionizma sredine 20. stoljeća što je bila i tema njegovog diplomskog rada na Sarajevskoj likovnoj akademiji. Također, ovdje je prisutan i utjecaj Ede Murtića, istaknutog hrvatskog apstraktnog slikara. Međutim, bitno je naglasiti da Ante ne kopira navedene umjetnike, niti navedene pravce. On ostaje i dalje prepoznatljivo svoj. Iako ovdje nema prepoznatljivih motiva, i dalje je prepoznatljiv njegov potez, prepoznatljiv je njegov kolorit, prepoznatljive su njegove mrlje i ta njegova ekspresivnost. Kao student diplomirao je na apstrakciji i sada nakon 40 godina ovo je jedna vrsta povratka na to studensko vrijeme ali u jednoj puno, puno, zrelijoj formi gdje se kao zreliji autor vraća na svoje početke, eksperimentira i izmiče sebi tlo pod nogama. Zbog toga mu upućujem sve pohvale. Zbog toga što kao jedan zreliji umjetnik odlučuje eksperimentirati, što često nije slučaj, ljudi se često drže jedne te iste prakse kada uđu u jednu kolotečinu. Ovo nije prvi put da je Ante u našoj Gradskoj knjižnici, on je jedan od onih koji je u godinama poslije rata ovdje prvi izlagao i radio samostalne izložbe, tako da suradnja ove ustanove s Antom traje već godinama. Također, je čest i vrlo rađen gost naše likovne kolonije, njegove slike krase prostorije naše knjižnice i meni je velika čast i zadovoljstvo da smo ovdje s njim večeras“, kazao je, među ostalim, Paponja.
Na izložena djela, vrlo nadahnuto, osvrnuo se i autor izložbe Ante Ljubičić Car.
„ Ja se često u svom izričaju držim rečenice koju je napisao A.B. Šimić „pjesnici su čuđenje u svijetu“, odnosno umjetnici su čuđenje u svijetu. Zato nije neobično da određen broj umjetnika obični svijet vidi kao nekakve čudake. Dakle nije to A.B. Šimić tek tako rekao. Tako i ja u svom radu i svom stvaralaštvu uvijek nalazim nešto što drugi ne nalaze. Tako se i ove moje slike mogu nekome sviđati ili ne sviđati, ali to uopće nije važno. Meni je, za moj umjetnički izričaj, bitno da to mene privlači. Ako mene to ne privlači ja to ne mogu slikati. Ja sam u ove slike uložio dosta truda, je li to uzaludan trud ili nije neka svatko procijeni za sebe. Bez obzira na nečiju procjenu ja i dalje nastavljam ovim putem. Ove slike izgledaju slične jedne drugima. Međutim, nije tako. Svaka slika koju ja radim to je meni jedna nova avantura, novi život. Nikad se ne zna kako ću ja to završiti. Ja dok radim slike, brojne slike uništim. Ako se meni osobno slika ne sviđa ja je uništim. Ja živim za ove slike, ja u njima uvijek vidim nešto novo. Ne isključujem ni to da netko drugi u njima ne vidi ništa. Ja ću ovo raditi dokle god u tome vidim neki smisao. Ja kad povučem jednu boju, jedan potez kistom i pored njega drugi to je meni gušt. Ja vam to ne mogu opisati svojim riječima. Ovdje se radi o apstraktnoj umjetnosti i meni je to vrlo teško objašnjavati. Još dok sam radio u školi kao profesor zakočio bih kad bi došao do apstraktnog slikarstva. To više znaju ljudi koji se bave umjetnošću. Umjetnost se prima emocijama. Ako ljudi koji gledaju ove slike, ili slušaju neko glazbeno djelo nemaju emocija za to oni to ne trebaju ni gledati ni slušati. Kome se ne sviđaju slike ne treba ih gledati. Recimo, kada bi ja u svoje Runoviće doveo nekog da svira Chopina tko bi ga slušao, svi bi utekli. Na žalost to je tako“ kazao je Ljubičić.
Na kraju se ravnatelj Knjižnice Ivica Vizentaner zahvalio Ljubičiću, svima koji su sudjelovali u pripremi i otvorenju izložbe, te svim nazočnima, proglasivši izložbu otvorenom.
Izložbu je svojim solističkim nastupom obogatila glazbenica Ivana Boto. Programom otvaranja izložbe moderirala je Mila Fofić.
Izložba se upriličena pod pokroviteljstvom Grada Ljubuškog i u nakladi O. R. Atelje Galerija „Tomislav Dugandžić“, a ostati će otvorena tjedan dana.
Radio Ljubuški