Rukometašice Izviđača izborile su u subotu ostanak u Premijer ligi BiH. Neriješenim rezultatom (30:30) u posljednjoj utakmici sezone odigranoj u subotu u Kozarskoj Dubici protiv domaće Knežopljke „Skautkinje“ su nakon nevjerojatnog drugog dijela sezone i doigravanja za ostanak uspjele osigurati nastup u Premijer ligi i sljedeće sezone.
Ljubušanke je do boda vodila Lana Jarak s devet postignutih golova, Anđela Boras upisala je pet, a po četiri puta precizne su bile Katarina Milas, Matea Nosić i Lukrecija Krstičević.
Tim povodom u emisiji „Vrijeme je za sport“ ugostili smo trenera Ivana Gigu Lovrića i igračicu Katarina Milas.
Na početku razgovora napravili smo kratki osvrt na utakmicu protiv Knežopoljke u Kozarskoj Dubici.
„ U drugom dijelu sezone i doigravanju za ostanak gotovo svaka utakmica nam je bila biti ili ne biti. Međutim, najmanje sedam utakmica nam je bilo na „život i smrt“. To nam je mnogo značilo pred ovu odlučujuću utakmicu u Kozarskoj Dubici. Sve te utakmice pomogle su našim mladim igračicama da dosta mirno uđu u ovu utakmicu koja je odlučivala o svemu. Evo ovdje je s nama i Kata (Katarina Milas) koja je ušla u igru kada smo bili na minus dva, ona je zabila četiri gola, donijela preokret i s minus dva smo otišli na plus tri i hvala Bogu držali prednost do kraja i na kraju imali zadnji napad za pobjedu, nismo ga iskoristili, ali smo zadovoljni i neriješenim ishodom. Čekao sam samo da utakmica završi, da pogledam semafor i vidim da smo ostali u ligi. Moram priznati da mi zadnjih deset minuta utakmice uopće nije bilo dobro, nisam mogao stajati na nogama pa sam zamolio pomoćnog trenera Edina Hadžiabdića da preuzme vođenje momčadi i ovim putem mu se iskreno zahvaljujem. Zadnjih deset minuta sam samo sjeo i molio Boga da utakmica završi pozitivno za nas. Nikada u životu nisam doživio stres kao ove sezone“, prenio nam je svoje dojmove s posljednje utakmice trener Lovrić.
Iako igračica Katarina Milas još uvijek ide u osnovnu školu (deveti razred), kada prenosi svoje dojmove, imate osjećaj da je odigrala na stotine važnih utakmica.
„U utakmicu smo ušle dosta mirno. Imala sam osjećaj da možemo pobijediti utakmicu, u najgorem slučaju odigrati neriješeno. Ušla sam u utakmicu s osjećajem da znam i da mogu. Zahvaljujem suigračicama koje su mi davale podršku s klupe, one su me dodatno motivirale tako da sam sebi rekla moram to učiniti i za sebe i za njih“, kaže samouvjerena Kata.
Trener Lovrić dosta emotivno govori o tome kako je, na početku drugog dijela sezone prihvatio „užarenu“ klupu Izviđača, i kako je tekla „borba“ za ostanak u ligi.
„Prihvatio sam doći na užarenu klupu Izviđača samo zbog toga što je Izviđač mene zadužio kao trenera i čovjeka, ovdje sam postao trener i afirmirao se, bili su na mojoj strani i kad mi je išlo i kad nije išlo, tako da sam odlučio preuzeti taj rizik i pritisak na svoja leđa. Rekao sam sebi „ako već trebaju ispasti neka sa mnom ispadnu“. Bilo bi možda nepošteno da tu dođe netko drugi i da klub ispadne iz lige, rekao sam sebi nabolje će biti da to budem ja. Kada sam došao to je bila psihološki ugašena ekipa. Dosta mladih cura koje nemaju iskustva, bez fizičke i mentalne snage da se suprostave pritiscima igranja u Premijer ligi. U jednom trenutku nisam uopće vidio šansu da se možemo spasiti. Onda sam odlučio da ću ići na Humac moliti se Bogu i sv. Anti prije svakog treninga. Uz sve te stvari koje sam vidio na treninzima i utakmicama u ligi trebao sam odustati. I onda malo po malo, i ja sam se promijenio kao čovjek, u meni se probudila neka snaga, volja i želja i ta pozitivna energija se počela širiti među igračicama i u svlačionici. Je bilo teško, je bilo stresa, ponekad padale i neke teške riječi, nadam se da su igračice to shvatile, da se radilo o prevelikom stresu i pritisku, ali na kraju se sve to isplatilo. U jednom trenutku se dogodio taj neki klik, ta neka pozitiva, odigrali smo te neke nemoguće utakmice, prosto smo „letjeli“ terenom i dogodila se jedna nevjerojatna stvar to je ta nevidljiva ruka koja nas je vodila cijelim ovim putem“, ispričao je za Radio Ljubuški, Lovrić.
Katarina potvrđuje trenerove riječi o psihološkom padu nakon prvog dijela sezone i potvrđuje „rast“ ekipe u drugom dijelu sezone.
„Nakon prvog dijela sezone doista smo bili potonule. Mislile smo ispale smo i tu je kraj. Kada je došao trener Gigo krenule smo s jačim treninzima, iz utakmice u utakmicu igrale smo sve bolje i rasli smo kao osobe i kao ekipa“, skromno kaže Katarina.
Kroz razgovor smo još kratko analizirali nastupe u ligi za ostanak, osvrnuli se na ligu za prvaka i osvajanje devetog naslova prvaka ekipe Gruda, kojoj su naši gosti uputili iskrene čestitke na osvojenom naslovu, te na planove za iduću sezonu.
Poslušajte razgovor:
Radio Ljubuški