Bilo je to 2005. godine kada mi je fra Andrija Nikić darovao knjigu koju je napisao o fra Didaku Buntiću. Knjigu od skoro osam stotina stranica nisam odmah pročitao nego sam joj se vratio nekoliko godina kasnije. I tada se za mene otvorio jedan posve novi fra Didak o kojem sam do tada znao ponajviše kao o spasitelju hercegovačke djece od gladi.
Piše: Miroslav Vasilj
Na stotu obljetnicu njegove smrti valja nam se prisjetiti svima da je fra Didak bio izuzetna osoba. Njegovo djelovanje imalo je širok raspon od graditeljstva, duhana, isušenja i reguliranja naših polja, stočarstva, pčelarstva, voćarstva, zdravstva, cesta, pošta i brzojava, školstva, posebno opismenjavanja i da spašavanja gladnih… Za svaku od navedenih oblasti mogao bi se napisati zaseban tekst. Govorio je hrvatski, latinski i njemački. Jednostavno bio je ispred svoga vremena.
No fra Didak se bavio i politikom. Tako je mlađoj subraći franjevcima u okružnici poručio kako oni nisu samo samostanci, nego i javni čimbenici. „Ne možemo se ni od političkog rada posvema ustegnuti, iako je taj najnezahvalniji i najmanje doličan jednoga redovnika. Politika je prljav posao kao i svaki drugi …, vrlo su rijetki čistih prstiju, čista karaktera i svjetla obraza ostali, koji su se s tim prostim, običnim poslom bavili.“
Političko djelovanje je započeo u vrijeme zloglasnog Benjamina Kallaya, koji je kako piše fra Andrija, muslimane htio učiniti vladajućim elementom u Bosni. „Zato je izmislio bosansku narodnost…“, navodi fra Andrija. Fra Didak je Austrougarskoj Monarhiji predviđao brzi krah. A nakon aneksije je izjavio da nitko u Hercegovini ne odobrava niti priznaje bosansku vladu niti će trpjeti da njegova domovina bude pod Austrijom ili Mađarskom.
Neslaganja je nastavio pišući memorandume. U jednom od njih stoji kako svaki naš punoljetni državljanin treba imati pravo glasa, da se među viriliste, a oni su bili zastupnici koji nisu bili birani na izborima već po pravu svoga položaja, osim biskupa treba uvrstiti i hercegovačkog provincijala franjevačkog reda. „Zahtievamo, da se našim fratrima-svećenicima i učiteljima ne bi oduzelo pasivno pravo kao kod obćinskih izbora, tim više, što mi, hvala skrbi bosansko-hercegovačke uprave, nemamo drugih iole naobraženih ljudi među sobom, koje bi mogli u zastupstvo birati, a mi strancima niti možemo niti hoćemo naše povjerenje dati.“
Uspoređivao je Mostar i Sarajevo u pismu Izidoru Kršnjaviju.
„Zublja narodne svijesti hrvatske, Starčevićanstvo nije došlo iz Slavonskog Broda u Bosnu nego iz Hercegovine, napose iz kamenitog Mostara, koji je zadržao svoj narodni karakter naprotiv malom Berlinu-Sarajevu“, pojašnjavao je fra Didak.
Liberalizam je smatrao najvećim neprijateljem kršćanstva. Za vrijeme prve Jugoslavije sudjelovao je na izborima na listi Pučke stranke. Nakon što je dobio odobrenje iz Rima bio je i izabran. Bio je i član središnjeg odbora Hrvatske narodne zajednice. Poručivao je kako „je narod bez narodnosti tijelo bez kosti.“ Pojašnjavao je kako u politici ne vrijedi ni prijateljstvo, ni simpatije, ni antipatije nego se politika ravna interesom i ničim drugim.
Mnoge od fra Didakovih misli itekako su aktualne i ove 2022. godine. Posebice se to odnosi na pismo koje je uputio najvjerojatnije jednom muslimanskom političaru. U njemu na nevjerojatan način govori o preglasavanju, sklapanju različitih koalicija i zapravo kada ga čitate u mnogome kao da govori upravo o današnjici.
Prof. dr. Ivica Šarac u znanstvenom radu „Političko djelovanje fra Didaka Buntića“ piše kako „već sama činjenica da je fra Didak Buntić rođen u Osmanskom Carstvu, da se formirao i zrelo djelovao u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a da je preminuo u prvoj južnoslavenskoj državnoj zajednici, dovoljno govori o zamršenosti razdoblja na koje je bio protegnut njegov relativno kratak životni vijek“.
I zaista njegova djela kako je to lijepo napisao fra Andrija mogla bi biti „spasonosna duhovna i kulturna hrana, a posebice politički podstrek.“ A na pitanje tko je nama fra Didak najednostavnije i najtočnije bi bilo reći ono što mi već znamo – otac Hercegovine.
Autor: Miroslav Vasilj/Pogled.ba