Agresija na Ukrajinu, moguće prelijevanje krize i novo svjetsko svrstavanje pokazali su koliko je Bosna i Hercegovina izgubila unutarnjim sukobljavanjima i nastavkom vođenja ratova nakon rata propuštajući postati sigurna zona u okrilju Europske unije te potencijalno i NATO saveza.
Uz Ukrajinu danas sigurnosna izvješća o potencijalno rizičnim zonama i mogućem prelijevanju krize uključuju Moldaviju, Gruziju i Bosnu i Hercegovinu. Dolazak dodatnih snaga EUFOR-a, iako je preventivno značajan i ohrabruje, s druge strane svjedoči kako se ova država i dalje promatra kao problem. To pak onda na najizravniji način utječe na živote ljudi, osjećaj nesigurnosti te potiče na nove egzoduse prije novih “razigravanja” velikih.
Piše: Zoran Krešić, Večernji list
Dovoljno je jučer bilo poslušati izjave bošnjačkih i srpskih političara u čijim nastupima su dominirale riječi “agresija”, “rat”, “crni dan”, “obrana od nove agresije”, prijetnje svim i svačim da se izgubi bilo kakav osjećaj optimizma za budućnost. Istodobno, kod većine hrvatskih političara, poslovično nezainteresiranih, uglavnom prevladava šutnja. No, u ovome slučaju kada većina bošnjačkih i srpskih političara zapravo nema što pametno za reći, i šutnja je zlata vrijedna.
No, mora se priznati kako je hrvatska strana do sada najviše i najkonkretnije radila upravo na euroatlantskome putu zemlje. Bilo da je u pitanju podnošenje prijave za stjecanje statusa kandidata s Europskom unijom ili pak ispunjavanju ključnih kriterija kako bi zemlja bila bliže NATO-u. Zajedno s hrvatskim političarima iz BiH najglasniji zagovornik ulaska BiH u EU i Sjevernoatlantski savez bila je Republika Hrvatska. No, ta dva vanjskopolitička cilja ne smiju se, niti mogu iskoristiti odnosno zloporabiti kako bi se poništila ravnopravnost Hrvata u BiH što pokušava kao “uvjet” nametnuti dio bošnjačkih političara. Istodobno, najveći dio srpskih stranaka protivi se isključivo članstvu u NATO-u te su i u aktualnome ratu u Ukrajini proruski orijentirani.
Za budućnost Bosne i Hercegovine i njezinih naroda članstvo u dvije najveće gospodarske, sigurnosne i vojne asocijacije više ne može biti pitanje taktiziranja. To je pitanje najizravnije povezano s opstankom naroda i države. Hrvatima u tome smislu treba biti najviše stalo nastaviti forsirati put prema EU i NATO-u.
/HMS/