Utočište pred strahotama rata u svojoj domovini, u požeškom studentskom domu pronašlo je četrnaest studentica iz Ukrajine. Na tamošnjim nacionalnim sveučilištima studiraju ekonomiju, pravo i agronomiju, a priliku za nastavak studija dobile su na požeškom Veleučilištu u sklopu novog, zbog rata proširenog programa ERASMUS-a.
Odmor ispred Studentskog doma, razgovor s profesorima.
– Evo sada trenutačno na Veleučilištu u Požegi imamo 14 studenata iz UKrajine, a to su nacionalna sveučilišta Uzgorod, “Taras Ševčenko” iz Kijeva i naravno imamo i partnerstvo sa Sveučilištem u Odesi, sada imamo 14 studentica koje smo nekako uspjeli dovesti u Hrvatsku da studiraju kod nas, njih je četrnaestoro ovdje došlo na nastavu, slušaju pet do šest kolegija u prosjeku, ostaju do ljeta, ali ako se situacija u Ukrajini ne promijeni, učinit čemo sve da ostanu i diže da im produžimo njihove ugovore kako bi i dalje nastavili studirati kod nas, objasnio je doc. dr. sc. Marko Šostar, Erasmus-koordinator Veleučilišta u Požegi.
Natalija je studentica prava u Užgorodu. Životu u novoj sredini još se prilagođava, a predavanja na matičnom studiju pokušava pratiti on line. Roditelji su joj ostali u rodnom gradu koji kaže – živi pod zračnim uzbunama, no još nije u izravnoj zoni ratnih operacija.
– Moja majka svaki solobodan trenutak radi kao volonterka, brinući o izbjeglicama. Moj otac je također u Užgorodu i situacija tamo nije još tako strašna kao drugim dijelovima Ukrajine. No imaju svakodnevno zračne uzbune, a problem je što se i nemaju gdje skloniti. Stanje tamo nije baš dobro i onakvo kakvo bi trebalo biti pa naše policijske snage daju sve od sebe da održe sigurnost, priča Natalija Didik.
Pa kao i njezine kolegice, u stalnom je strahu za sigurnost svojih najmilijih.
– Sada studiram ovdje u Požegi i to sjajnu znanost – ekonomiju, ali moji su roditelji ostali u Ukrajini i jako brinem zbog toga jer osjećam da nisu sigurni i samo se nadam da će se situacija što prije promijeniti, kaže Emilia Kravšuk iz Berehove.
A da im olakša svakodnevicu u novoj sredini brine se ovaj mladi Imoćanin, student vinogradarstva i vinarstva u Požegi. On je, kako ponosno kaže- njihov ERASMUS buddy…
– Došle su u strani grad iz područja gdje je sada vrlo ružna situacija, ja sam tu da im pomognem primjerice uvesti ih u banku, riješiti poreznu, upisati ih na studij na Veleučilištu, pomažem im kad je to potrebno, ako im nedostaje nešto – tu sam, kaže student Veleučilišta u Požegi Bože Đuzel.
– Jako smo zadovoljne jer su svi silno gostoljubivi i jako sam sretna da smo ovdje, pomažu nam baš kao da smo i sami Hrvati, kaže Natalija Didik.
Pa polako svladavaju i hrvatski jezik…i to s velikom radošću..
– Jednostavne riječi kao Bog, hvala ili molim, doviđenja, kako si i eto, kaže kroz smijeh Ivetta Horki iz Užgoroda.
Izvor:hrt.hr