Izviđač je “mali” klub iz Ljubuškog koji je u tri generacije stvorio četiri reprezentativca Hrvatske, a to su Matej Hrstić (1996. godište) i David Mandić (1997. godište) , Josip Šarac (1998. godište) i Matej Mandić (2002. godište).
Ljudi u klubu svoj rad temelje na entuzijazmu i dobroj volji, a većina trenera rade za minimalni honorar (cca.250 eura), a ljudi u klubu i oko kluba su volonteri.
Hrvatski rukomet, odnosno hrvatska reprezentacija oduvijek se temeljila na igračima koji su ponikli u malim rukometnim sredinama. Generaciju koja je postavila Hrvatsku na rukometnu scenu činili su igrači koji su prve rukometne korake napravili u Metkoviću, Splitu, Ljubuškom…
Kada imate reprezentativce iz malih sredina onda dobivate nešto što u velikim gradovima ne možete dobiti. Recimo, kada igrač iz Ljubuškog dođe do reprezentacije i počne osvajati medalje s njom on postane uzor mladima. Ta mala sredina se rukometno aktivira i djeca počinju trenirati rukomet. U velikim gradovima je to teže napraviti jer je velika koncentracija sportova i sportaša i zato mali gradovi imaju posebno mjesto u hrvatskom rukometu.
Ono što su do prije desetak godina bili Split i Metković, danas je jedan “mali” klub iz Hercegovine. Rukometni klub Izviđač natječe se u rukometnoj Premijer ligi BiH i možemo reći da je prava mala tvornica vrhunskih igrača. Osim igrača koji su nastupili, odnosno bili na popisu Hrvoja Horvata, treba istaći da veliki broj bivši i sadašnji igrača Izviđača igra i za reprezentaciju BiH (Milan Vukšić, Marin Vegar, Mirko Herceg, Josip Perić,…)
Bogata povijest kluba i vrhunski rezultati
Izviđač je sportski klub duge i bogate tradicije, a utemeljen 1956. godine i već više godina je nositelj i perjanica kako ljubuškog, tako i hercegbosanskog i bosanskohercegovačkog sporta. Klub je 8 puta osvajao prvenstvo Herceg-Bosne, a Kup 9 puta. Izviđač je i osmerostruki prvak BiH (u sezonama 1999/2000., 2001/2002., 2003/2004., 2004/2005, 2015/2016, 2017/2018, 2018/2019 i 2020/2021. godine), te dvostruki pobjednik Kupa BiH (1998/1999. i 2001/2002.godine).
Izviđač je u novijoj povijesti 22 puta proglašavan za najbolju sportsku momčad općine Ljubuški (1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., …, 2019.god.), najbolja sportska momčad Herceg-Bosne (2000. godine), te je redovito nominiran za najbolju momčad u izboru Sportskog saveza Bosne i Hercegovine protekle četiri godine. U 2004. i 2005. godine Izviđač je proglašen za najbolju sportsku momčad u BiH.
Prva ekipa okosnica kluba
“Kod nas i dalje vlada mišljenje da je prva ekipa okosnica kluba, no uvijek idemo prema tome da svi mladi igrači moraju proći kroz drugu i prvu ekipu i dokazati da tamo nešto vrijede kako bi mogli ići dalje”, ističe sudovornik iz kluba, pa dodaju:
“Tko dođe u prvu ekipu i pokaže da je najbolji, pokazao je da može ići dalje. Prosjek godina naše prve ekipe je oko 21 godine. To je spoj domaći igrača i igrača iz lokalnih klubova u Hercegovini uz eventualno poneko pojačanje “sa strane”. ž
Izviđač im je dobra prilika da se profiliraju i pripreme za ozbiljan europski rukomet.”
Iako je Izviđač klub za stvaranje mladih i potencijalnih seniorskih reprezentativaca za dvije države (BiH i RH), problemi su ostali stari. Ono što je mučilo i Metković i ostale male sredine je nedostatak infrastrukture, novaca i ljudi spremnih na rad. U Ljubuškom školske dvorane nemaju rukometne dimenzije, tako da su svi dvoranski sportovi nagurani u Gradsku športsku dvoranu Ljubuški.
Treniranje na vanjskim igralištima
“Kada dođe lijepo vrijeme trenira se vani na Centru malih športova u Ljubuškom kako bi smanjili pritisak na dvoranu, ali bez izgradnje nove dvorana u Ljubuškom nema rješenja ove situacije”, govori nam naš sugovornik iz kluba te nastavlja:
“Većina naših trenera su “volonteri”, rade do četiri-pet popodne i onda dolaze na trening s klincima. To nam onemogućava da treniramo ujutro i popodne.”
Izviđač treba čuvati
Bez dobre infrastrukture, nema niti dobrog sporta. BiH i Hrvatska imaju kolektiv koji je spreman i koji zna izbaciti mladog dobrog igrača. Drugog načina za stvaranje igrača nema. Takvi klubovi i ljudi koji imaju to znanje da stvore igrača moraju biti cijenjeni, a ne da jedva čekaju ljeto da treniraju vani kako bi mogli održavati normalne treninge.
Izviđač moramo čuvati. Jedan ili dva igrača mogu biti slučajnost ili plod individualne kvalitete, no četiri igrača u razmaku od četiri godine, koji će u budućnosti imati veliku ulogu u reprezentaciji nije slučajnost, nego prikaz kvalitetnog rada, truda i ulaganja svojeg znanja u mlade rukometaše.
Izvor: Iks-portal.info