Hrvatsko novinarsko društvo u utorak je u novinarskom domu u Zagrebu dodijelilo nagrade novinarima “za najbolje radove objavljene u 2021. godini”.
Odlukom članova Hrvatskog novinarskog društva, novinarom 2021. godine proglašen je Boris Dežulović. Uz Dežulovića, za tu su nagradu bile nominirane RTL-ova Danka Derifaj, Indexov Ilko Ćimić te Jelena Jindra s HRT-a koja je široj javnosti postala poznata po sudskoj zabrani za objavu tekstova na portalu Lupiga o Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i prof. Buljan Flander, tadašnjoj ravnateljici Poliklinike.
Poznati hrvatski novinar i nekadašnji urednik portala Bitno.net koji danas živi i radi u Poljskoj kratko je na svom FB prokomentirao ovaj izbor:”U tijesnom finišu Dežulović za dlaku prestigao Večeraj i dobio nagradu novinara godine. Ja mislim da su u vrijeme komunizma u komitetu za kulturu više “šarali” s tim nagradama nego što to rade u HND-u. To nije društvo, to je kasta.”
Na žalost, više ne čudi da je HND u objašnjenju nagrade naveo da se Dežulovića nagrađuje između ostalog i za kolumnu kojom se uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 2021. vulgarnim rječnikom obrušio na Vukovar i njegovu žrtvu.
Hvale Dežulovića za vrijeđanje vukovarske žrtve
U HND-ovom objašnjenju nagrade dodijeljene Borisu Dežuloviću, koji je objavljen na stranicama HND-a, stoji:
“Boris Dežulović je u svojih 35 godina bavljenja novinarstvom uvijek imao svoj stav: jasan, dorečen, argumentiran. I angažiran. Upravo je taj pojam angažiranog novinarstva ovaj splitski novinar i pisac 2021. godine protegnuo do neslućenih granica. Njegova samo naoko obična kolumna na portalu N1 o devastaciji jedne ljupke dalmatinske uvale dobila je neočekivanu ekstenziju u obliku pokreta masovnog građanskog otpora otimačini zajedničkog dobra od beskrupuloznog moćnika, koji ima potporu najviših državnih dužnosnika. Riječ je bila o tajkunu Stipi Latkoviću, koji u uvali Vruja pokraj Brela bespravno gradi turistički resort. O predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću, koji je Latkovića kao financijera svoje kampanje prsimice branio. I o ljetnom Festivalu bespravne gradnje i devastacije prirode, koji je na noge protiv Latkovićeve samovolje digao cijelu Hrvatsku.
HND protumačio: Dežulović je psovanjem “pokušao grad pretvoren u mauzolej vratiti stanovnicima”
Koji mjesec kasnije komentarom “Jebo vas Vukovar” pokušao je učiniti nemoguće: grad pretvoren u mauzolej vratiti njegovim živim stanovnicima, a državu prestrojiti na kolosijek normalnosti. Odmah su se na noge digle braniteljske udruge, vladajući i desni oporbeni političari – a među njima i dobar dio onih koji te 1991. Vukovar, za razliku od Dežulovića, nisu ni vidjeli. I držali lekcije o domoljublju, govorili o izdaji i napadu na svetinju, zgražali se zbog “sramotne objave”. Na kraju, kad se hajka stišala, a ispod svega podvukla crta, s pravom se može reći da je Dežulovićev tekst označio početak depatetiziranog, desakraliziranog, iskrenog i na činjenicama utemeljenog javnog razgovora o Vukovaru, ratu i njegovim žrtvama. Ali, još i više, o kvazipatriotskom šljamu koji na toj žrtvi parazitira uzurpirajući svačije pravo da ovu zemlju naziva svojom.
Novinski pisac koji je u jednoj jedincatoj godini dospio biti zatornik i svega srpskog – početak 2021. bio je obilježen političko-medijskom harangom koja je povedena u Beogradu nakon objave njegove knjige “Jebo sad hiljadu dinara” – i svega hrvatskog, još jednom se dokazao kao čovjek kojemu gotovo ništa nije sveto. Ističemo gotovo, jer je jednu svetinju nepokolebljivo i srčano branio cijelu godinu – svoj zanat, naš zanat, novinarstvo.”
Evo tko su članovi Ocjenjivačkog odbora koji je izabrao Dežulovića
O dobitnicima je odlučivao Ocjenjivački odbor u kojem su bili: Marina Karlović Sabolić (predsjednica Odbora), Igor Bobić (zamjenik), Gordana Grgas, Vladimir Barišić, Goran Borković, Mato Jerkić, Stipe Majić, Darko Bandić, Ivana Radaljac Krušlin, Ivana Pevec, Mato Pejić, Pavlica Bajsić Brazzoduro, Marija Molnar, Stipe Alfier, Josipa Krajinović, Branimir Zekić, Zoran Vinčić, Tomislav Brđanović, Ivana Brkić Tomljenović, Tomislava Sila, Tamara Marinković Margetić, Damir Kundić, Đurđica Klancir, Ana Dasović, Kristijan Došen i Damir Petranović.
Što je Hrvatsko novinarsko društvo i koja je njegova uloga?
Povijest HND-a
Kako u svojoj opsežnoj knjizi „Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću“ piše Božo Novak, do Prvog svjetskog rata novoosnovano novinarsko društvo brinulo se o slobodi izražavanja i novinarstva, često se sukobljavajući s vlastima. Skrbilo se o materijalnom položaju novinara, ratovalo s poslodavcima i pritiskalo vlast da donosi pravedne socijalne zakone, navodi Novak.
Za jugokomunističkog režima
U doba SFRJ novinari su (počev od sedamdesetih godina 20. stoljeća) bili kategorizirani kao “društveno-politički radnici”. Režim je tada nadzirao elektroničke i tiskovne medije. Zbog toga je patila novinarska struka, jer su se u novinarskim krugovima našli i partijski podobnici koji su, ako im je odgovaralo, lako mogli diskvalificirati i istisnuti kvalitetne novinare. Novinari su imali neusporedivo veće izglede biti na vodećim uredničkim i komentatorskim pozicijama ako su bili članovi Saveza komunista s partijskim dužnostima. U nekim je medijima i vremenima to bio i jedan od uvjeta njihovog napredovanja.
Demokratičnost je u socijalističkoj Jugoslaviji varirala tijekom vremena, pa prema tome i sloboda i cenzura i samocenzura kod novinara. U takvim okolnostima djelovalo je i Hrvatsko novinarsko društvo koje se je tada zvalo Društvo novinara Hrvatske.
U godinama Titove Jugoslavije kad je izgledalo da će se hrvatsko društvo liberalizirati i da će to biti nova stvarnost, krute partijske konzervativne struje osjetile su se ugroženima. Uslijedila je “sječa Hrvatske u Karađorđevu”, gušenje hrvatskog proljeća i dvodesetljetna hrvatska šutnja. Skupina hrvatskih novinara koji su nastradali u partijskim čistkama nakon Hrvatskog proljeća doživotno su brisani iz članstva HND-a (Krešimir Džeba, Ante Glibota, Neda Krmpotić, Srećko Freundlich, Božidar Novak, Ivo Bojanić, Ivo Horvat i Vlado Gotovac).
Predsjednici HND-a
Nakon prvih demokratskih izbora 1990. Skupština Društva promijenila je Statut i vratila izvorno ime, a Deklaracijom 1992. proglasila ništavnima odluke Suda časti za novinare koji su iz političkih razloga isključeni iz novinarske organizacije.
Obnovom rada HND-a kao samostalne profesionalne udruge i povratom zgrade Novinarskoga doma položeni su temelji za javno sudjelovanje.
Predsjednici Hrvatskog novinarskog društva od tada do danas su: Ante Gavranović (1991.-1995.), Jagoda Vukušić (1995.-1999.), Dragutin Lučić (1999.-2007.), Zdenko Duka (2007.-2015.), Saša Leković (2015.-2018.) i Hrvoje Zovko (2018. – ..)
Izvršni odbor HND-a
Izvršni odbor HND-a čine, Branko Mijić, potpredsjednik, Goran Gazdek, potpredsjednik, Suzana Lepan Štefančić, Ivan Hlupić , Silva Celebrini, Saša Pavković, Željko Draženović, Zvonko Pavić, Božica Đurđević i Ivica Kruhoberec.
Vodstvo HND-a obilježeno aferama
Trenutačni predsjednik HND-a, Hrvoje Zovko rođen je 1970. godine, a prvi poslovi kao novinaru su mu bili zagrebačko dopisništvo za Glas Slavonije (1995.) i Novosti (1997.). Hrvoje Zovko je najpoznatiji kao novinar HRT-a gdje je ključne godine proveo kao dopisnik iz Afganistana 2004. i 2012. godine te kao dopisnik iz Srbije od 2008. do 2010. godine. Vrhunac karijere doživio je kada je imenovan voditeljem unutarnje politike na HRT-u od 2015. do 2016. godine te predsjednikom Zbora istraživačkih novinara Hrvatske. Zovko je autor dokumentarnih filmova s tematikom Domovinskoga rata (Grotlo pakla, Posljednji dani Vukovara, Vukovar – priča bez kraja, Neobjavljeni rat, Generali).
Zovko autor spornog priloga HRT-a, po kojem je Tuđman odbio obranu Vukovara
Povodom objave priloga autora Hrvoja Zovka 2011. godine po kojem je Franjo Tuđman odbio 1991. apele zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba da omogući evakuaciju civilnih stanovnika, uključujući i veliki broj djece, javnosti se obratila otvorenim pismom savjetnica predsjednika dr. Tuđmana Vesna Škare-Ožbolt u kojem je između ostalog navela:
“Poznato mi je da HTV ima kojekakvih snimki razgovora koji su već bile objavljivane, ali nikada na ovakav način. Nemam ništa protiv da se i takve snimke objavljuju, ali one onda od strane novinara moraju biti profesionalno obrađene, a posebno snimke iz HTV arhive koje nemaju autora i čiji se izvor ne zna, a što je slučaj i s ovim, nedavno objavljenim snimkama razgovora.
Kao i svim drugim poznavateljima tadašnjih prilika nameće mi se ovo pitanje: jesu li urednik i novinar HTV-a bili upoznati s vrlo intenzivnim djelovanjem KOS-a na području RH za vrijeme Domovinskog rata? S obzirom na to da se radi o profesionalcima, pretpostavka je da jesu, pa tim više začuđuje da za prikazane sporne snimke bezrezervno tvrde da su ‘skrivena istina’.
Tekst ‘premontiran’
Napokon, zbog čega je kod objavljenih priloga tekst ‘sjeckan’ i ‘premontiran’ na način da se mijenja originalan smisao? Razumije se da, zbog kratkoće vremena, nije moguće emitirati integralne transkripte, no, tih nekoliko rečenica je onda trebalo navesti redom kako idu u transkriptu i čitave, a ne ih rezati.
Također Vam ukazujem i na neke činjenice vezane za objavljeni razgovor Tuđman – Dedaković u dijelu gdje se spominje evakuacija civila i 2.000 djece:
a) izvor ovog dijela audiozapisa je nepoznat, novinar Hrvoje Zovko nije otkrio izvor (a na što, prema zakonu, ima pravo i profesionalnu obavezu), a niti je iz priloga jasno kada se točno vodio navodni telefonski razgovor;
b) iz Hrvatskog državnog arhiva potvrđeno nam je da ne postoji transkript ovog razgovora, dakle, nije moguće provjeriti njegovu autentičnost odnosno utvrditi je li i on ili nije iz radionice KOS-a i je li možda ta vrpca i kupljena na terenu”, navela je u tada u otvorenom pismu Vesna Škare-Ožbolt.
Zovka Branili Vesna Teršelić i Zoran Pušić – ne navodeći dokaze o autentičnosti snimke
U obranu priloga Hrvoja Zovka, tada su otvoreno stali Vesna Teršelič iz Documente i Zoran Pusić iz GOLJP-a tvrdeći kako je snimka potpuno autentična ne navodeći dokaze, autore niti sadržaj cjelovitog transkripta.
Zovko je dobio tužbu protiv Glasa Slavonije zbog ‘neobjavljenog dokumentarnog filma o Gotovini na dan presude’
Naime, 2015. godine sud je presudio u korist Hrvoja Zovka protiv Glasa Slavonije jer je informacije koje je objavio dobio u formi trača te nije provjerio jesu li istinite. Ivica Šola je u svojstvu svjedoka na sudu kazao kako je informacije dobio redom od novinara: Hloverke Novak Srzić, Ozane Bašić i Tončija Kunjašića.
Ivica Šola je u svom tekstu napisao da je HRT, uoči izricanja presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, imao već pripremljen “film Hrvoja Zovka o Gotovini kao zločincu, o ‘Oluji’ kao zločinu, pa je u studiju najednom nastala tuga i nevjerica nakon pravorijeka suca Merona”.
Da je HRT doista imao najavljeno ekskluzivno prikazivanje dokumentarnog filma Hrvoja Zovka o generalu Anti Gotovini na dan presude (koji ipak nije prikazan), vidljivo je i dan danas na stranicama HRT-a.
Raskol u HND-u
Nakon nezadovoljstva dijela članova radom HND-a 2015. osnovano je novo društvo “Hrvatski novinari i publicisti”.
Povod za pokretanje pravne registracije HNiP-a bili su izbori ogranka Hrvatskog novinarskog društva na Hrvatskoj TV, na kojima je prema mišljenju sadašnjih članova HNiPa Joze Barišića, Katje Kušec, Siniše Kovačića, Mire Brankovića, Maria Raguža i drugih, došlo do grubih kršenja statuta i brojnih nepravilnosti u izbornoj proceduri.
Predsjednica HNiP-a je Katja Kušec.
Dežulovićevo vrijeđanje Vukovara
Podsjetimo, novinar Boris Dežulović u studenom 2021. na N1 objavio je komentar u kojemu vulgarnim rječnikom vrijeđa Vukovar i njegovu žrtvu.
Nakon objavljene kolumne uslijedile su oštre reakcije javnosti.
Na nedopustivo vrijeđanje vukovarske žrtve reagirali su Ministarstvo branitelja, političke stranke, novinari…
Vezano uz podatak koji se spominje u objašnjenju HND-ove nagrade – naime, da je Dežulović 1991. bio u Vukovaru, donosimo što je o tome napisala književnica i hrvatska braniteljica Tanja Belobrajdić.
“Oboje smo u bili u Vukovaru u tragičnom mjesecu studenom 1991. godine. Međutim, dok sam ja, u odori ZNG-a, kroz njive, kukuruzna i minska polja spašavala glavu do Vinkovaca u koje sam dospjela otpalih noktiju na nogama, on se gospodski uvezao u grad, u džipu JNA, s onima od kojih sam ja bježala”, napisala je književnica i braniteljica Tanja Domazet Belobrajdić u svome osvrtu komentirajući Dežulevićevu kolumnu.
“Pod pratnjom okupatora obišao je neke lokacije… Bilo ga je strah, a imao je zaštitu, a zamislite kako je bilo onim ljudima, koji su bili bez ikakve zaštite,” napominje književnica i nastavlja: “Dovoljno je bilo samo da netko pokaže prstom u čovjeka i da bude izdvojen… Ljudi su gledali kako od njih odvode najmilije, kako im ubijaju članove obitelji… I to uspoređivati s onim što je Dežulović vidio u par sati, sa strahotama Vukovaraca, to je stvarno degutantno i besmisleno!” – rekla je Belobrajdić kasnije gostujući u emisiji Bujica.
Izvor: narod.hr