“Ženama koje su u situaciji poput ove nesretne trudnice nudi se lažna sućut i lažno brže rješenje koje to nije. Neće njoj biti lakše ako u visokom stupnju trudnoće ode u Sloveniju “srediti stvar” što god to značilo. Imat će samo groznu ranu na duši više, a svi ovi dobronamjernici koji je žale i kukaju za pobačajem u Hrvatskoj u visokom stupnju trudnoće, zaboravit će je za dva dana a ona će biti ta koja će dalje živjeti sa svojom boli, koja neće biti čarobnim štapićem odnesena “u Sloveniji””, ističe Nikolina Nakić, kolumnistica, nekadašnja nastavnica, majka četvero djece i autorica bloga Genijalni um, te trudnici poručuje: “Pusti lažnu sućut jer brza rješenja nisu bezbolna, tu si samo da voliš svoje dijete i miluješ ga koliko ti bilo dano… Nekad su dva dana cijeli jedan život”.
Podsjetimo, riječ je o slučaju 39-godišnje Mirele Čavajde, instruktorice joge iz Zagreba, koja je izazvala pravu buru u javnosti nakon što je nekadašnja novinarka i urednica Nove TV Ivana Paradžiković u javnost pustila njezinu priču. Oglasio se i Ministarstvo zdravstva.
Čavajdi je naime u 25. tjednu trudnoće i njezinom nerođenom djetetu dijagnosticiran tumor na mozgu. Čavajda želi pobaciti dijete, no u hrvatskim joj je bolnicama to, kaže, onemogućeno. Platila je pet tisuća eura za prekid trudnoće i života svog nerođenog djeteta u Sloveniji, a na, kako kaže – zahvat, ide za koji dan.
Komentar Nikoline Nakić prenosimo u cijelosti:
Ovo je jedna od onih životnih situacija u kojoj ne postoje lake odluke i sretni završeci.
Znamo to. Nekad tih sretnih krajeva nema, nekad su toliko bolni da mislimo da će nas tuga ugušiti. Ženama koje su u situaciji poput ove nesretne trudnice nudi se lažna sućut i lažno brže rješenje koje to nije. Neće njoj biti lakše ako u visokom stupnju trudnoće ode u Sloveniju “srediti stvar” što god to značilo.
Imat će samo groznu ranu na duši više, a svi ovi dobronamjernici koji je žale i kukaju za pobačajem u Hrvatskoj u visokom stupnju trudnoće, zaboravit će je za dva dana a ona će biti ta koja će dalje živjeti sa svojom boli, koja neće biti čarobnim štapićem odnesena “u Sloveniji”.
Današnji svijet se grozi patnji, smrti i boli i ne znaju se nositi s time. Daju srca, lažne RiP-ove a onda bježe u svoje živote misleći kako njih tako nešto neće zadesiti i olakšavaju savjest da se manje patilo.
Stvar je da u ovoj situaciji nositi se s patnjom postoji samo jedan ispravan pristup.
Kaže novinarka možete li ovoj trudnici reći da čeka da dijete umre?
Da majko. Čekaj.
Drži svoje čedo u utrobi i provodi vrijeme s njime dok raste u tebi i živi u tebi.
Možda ga dočekaš živog. Možda upozna tvoj glas. Možda mu uspiješ nadjenuti ime i krstiti ga.
Ako ne, zagrli ga kao majka jednom i zadnji put, najviše.
Oprosti se s njime.
Pokopaj ga.
Odžaluj ga.
Žalovat ćeš cijeli život, ali rupa u srcu bit će s vremenom podnošljivija.
Pusti lažnu sućut jer brza rješenja nisu bezbolna, tu si samo da voliš svoje dijete i miluješ ga koliko ti bilo dano.
Nekad su dva dana cijeli jedan život.
Nemoj ih se odreći ni za što”, zaključno poručuje Nakić.
Markić: Zašto nemamo isti odnos prema ovom nerođenom djetetu i onom koje je iste dobi, ali rođeno?
Dr. Željka Markić, izvršna direktorica U ime obitelji osvrnula se na objavu nekadašnje novinarke i urednice na Novoj TV Ivane Paradžiković koja je svojom objavom na Instagramu pokrenula val reakcija. Paradžiković sugerira kako joj je u Hrvatskoj onemogućen pobačaj te moli javnost za pomoć.
Dr. Markić na Facebooku je podijelila dvije fotografije, jedna prikazuje nerođeno dijete staro šest mjeseci u utrobi majke, druga nedonošče iste dobi rođeno u šestom mjesecu trudnoće.
“Ovo su fotografije nerođenog djeteta 6 mjeseci nakon začeća. I nedonoščeta iste dobi, rođenog sa 6 mjeseci. Danas je to djevojčica koja je na radost svojih roditelja. Razlika između to dvoje djece je da prvo još skriva mamina utroba, a drugo se može zagrliti, poljubiti, pogladiti.
Da se ovom drugom, rođenom, dijagnosticira tumor, svi bi se borili svim silama da mu spase život. Liječnici koji bi ustrajali u poštovanju njegovog života i brizi bili bi junaci. Svi bi se trudili da ga se zadrži na životu, uz nas, koliko god je duže moguće. Zašto nemamo isti odnos prema ovom nerođenom djetetu, iste dobi, možda s istom bolešću?
Zašto se diskriminira djecu iste dobi samo na temelju toga nalaze li se trenutačno u majčinoj utrobi ili u inkubatoru?”, pita se Markić.
Izvor: narod.hr