Situacija je krajnje ozbiljna. Zbog fizičke neaktivnosti, danas se kod sve više naših 15-godišnjaka i 16-godišnjaka dijagnosticira dijabetes tipa 2, takozvani starački šećer, od kojega je nekad obolijevala pretežito starija populacija. Ukupan trošak liječenja samo te jedne bolesti na godišnjoj razini iznosi 1,7 milijardi kuna, što znatno opterećuje naš zdravstveni sustav. Znači, godišnje gubimo gotovo dvije milijarde kuna zbog radikalnog povećanja tjelesne neaktivnosti – rezolutan je prof. dr. sc. Damir Knjaz, redoviti profesor i bivši dekan zagrebačkoga Kineziološkog fakulteta, koji posljednjih godina, kao i drugi njegovi kolege stručnjaci, upozorava na poguban utjecaj modernoga sjedilačkog načina života na mladu populaciju te traži povećanje obvezne satnice tjelesne i zdravstvene kulture u našim školama.
ESTONIJA KAO UZOR
Tu je ideju nedavno oživila ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, najavljujući kako će prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Ministarstvu zdravstva ići s inicijativom za izmjenom školskog kurikuluma te znatnim povećanjem fonda sati tjelesne i zdravstvene kulture, uz povratak obvezne obuke plivanja za djecu nižih razreda osnovnih škola. Hrvatska se u ovom trenutku nalazi među europskim zemljama s najnižom satnicom obvezne nastave uopće, a taj “trend” slijedimo kad je u pitanju i nastava tjelesne i zdravstvene kulture (TZK). Tako naši učenici od prvog do trećeg razreda osnovne škole imaju po tri sata tjelesnog tjedno, ukupno 105 školskih ili 79 sunčanih sati na godinu. Od četvrtog osnovne do kraja srednje taj broj tjedno pada na dva sata, što iznosi ukupno 70 školskih, odnosno 53 sunčana sata godišnje. Situacija je još gora u srednjoškolskim programima obrazovanja za vezane obrte u kojima je ta satnica svega – jedan školski sat tjedno.
Daleko je to, recimo, od Estonije, gdje djeca od prvog do šestog razreda imaju čak 210 sunčanih sati nastave tjelesne edukacije i zdravlja godišnje, u Švedskoj u obveznom obrazovanju (od prvog do devetog razreda) između 140 i 200 sati, ili u nama susjednoj Mađarskoj po 136 sunčanih sati na godinu – kako pokazuju posljednji podaci europske mreže o obrazovanju Eurydice za školsku godinu 2018./19.
I ne samo to – neka od domaćih istraživanja više su nego alarmantna: 92 posto naših djevojaka te 78 posto dječaka u dobi od 15 godina nije dovoljno tjelesno aktivno. Šokantan je i podatak da je oslobađanje od nastave TZK-a u srednjim školama tri i pol puta češće nego u osnovnim školama, a čak dvije trećine onih koji traže oslobađanje od tjelesnog su djevojke.
Stručnjaci se pribojavaju kako bi stanje dodatno mogla pogoršati pandemija koronavirusa, zbog koje su učenici i studenti još više prikovani uz zaslone računala.
– Ne samo dijabetes tipa 2, nego i problemi s kralježnicom, skolioze, kifoze, sve je to uzelo maha među mladom populacijom. Pojava dijabetesa tipa 2 do 30 posto može se prevenirati tjelesnom aktivnosti. S tim treba krenuti od najmlađe dobi – ističe profesor Damir Knjaz. Za njega nema dvojbi, potrebno je povećati obveznu satnicu TZK-a u školama, zaposliti potreban broj nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, a osobito, što struka traži već godinama, zaposliti diplomirane kineziologe u razrednoj nastavi, odnosno nižim razredima osnovne škole, gdje predmet TZK-a vode učiteljice razredne nastave.
– Prema informacijama koje smo dobili od prosvjetnih vlasti, moguće je da će oko 30 posto satnice TZK-a u nižim razredima izvoditi profesori tjelesne kulture. Nadamo se da zapošljavanje novih nastavnika neće biti problem jer to nije bio ni kad se odnedavno uvodila obvezna informatika od petog, odnosno izborna od prvog razreda osnovne škole. Djecu moramo od najranije dobi navikavati na tjelesne aktivnosti, to je i pitanje osobne higijene – poručuje Damir Knjaz.
– To bi bilo izvrsno, maksimalno podržavam ideju povećanja satnice TZK-a. Svjesni smo toga da imamo ukupnu satnicu u školama kakvu imamo i da je teško uklopiti još i dodatne obvezne sate, jer ako nešto dodajete, negdje morate oduzeti. Veliki su problem u nas i oslobađanja od nastave TZK-a. Srećom, mi takvih problema nemamo. Zgrozim se kada čujem, a o tome je bilo riječi na stručnim skupovima na kojima sam prisustvovala, da u nekim srednjim školama imaju u razredu i do 80 posto učenika oslobođenih nastave TZK-a – kaže Ofelija Dragojević, ravnateljica Srednje škole “Vela Luka”, po struci nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture, iza koje su brojni stručni skupovi na kojima je educirala kolege u sklopu Škole za život te priprema za uvođenje novog kurikuluma TZK-a. Upozorava na još jedan problem:
– Tu je i pitanje školskih dvorana. Srećom, naša škola ima izvrsne uvjete, vrhunski opremljenu školsku dvoranu. Međutim, radila sam prije u školama koje nisu imale dvorane i to je vrlo teško, dijete se nema gdje presvući, oprati ruke – ističe ona.
To je, svakako, sljedeći veliki problem: naime, prema podacima koje je dostavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u Hrvatskoj čak 199 matičnih škola nema sportsku dvoranu (od ukupno 1306 matičnih osnovnoškolskih i srednjoškolskih ustanova) te čak 1039 područnih škola, što je više od 90 posto njih (ukupno su 1134 područne ustanove)!
NAJMANJA SATNICA U EU-U
S obzirom na sve ove probleme, pitali smo Ministarstvo znanosti i obrazovanja kolike su realne šanse da se obvezna satnica nastave TZK-a i uopće fonda sati tjelesnog, bilo kroz obvezne sate, bilo kroz izvanškolske aktivnosti, poveća i kada bi to bilo moguće. Iako su i u Ministarstvu ministra Radovana Fuchsa otvoreni za prijedloge koji stižu iz resora turizma i sporta, odgovor bismo mogli sažeti: prvi značajniji koraci mogući su tek uspostavom cjelodnevne (jednosmjenske nastave) u našim školama, a dodatni sati realizirali bi se u obveznim izvanškolskim aktivnostima.
– Ministarstvo znanosti i obrazovanja podržava svaki oblik fizičke aktivnosti i svjesno je njezine važnosti za zdravlje. Broj sati tijekom nastavne godine trenutačno je propisan za svaki obvezni i izborni nastavni predmet Nastavnim planom za osnovnu školu i nastavnim planovima/strukovnim kurikulumima za srednje škole. Želimo istaknuti kako, naime, Hrvatska ima značajno najmanji broj sati obvezne nastave u Europi sukladno Eurydice izvješću, dakle, ne radi se samo o nastavi tjelesnog – odgovorili su na naš upit iz MZO-a.
– Potencijalno povećanje zastupljenosti fonda sati i načina izvođenja po pojedinim nastavnim predmetima adresirat će se kroz provedbu strateškog projekta uvođenja cjelodnevne nastave u sustav obrazovanja. Cjelodnevna nastava znači i dugotrajniji boravak u školi, u sigurnom okruženju poticajnom za učenje i razvoj znanja i vještina kroz nastavu, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti – stoji dalje u odgovoru Ministarstva. Najavljuju i kako će MZO osnovati radnu skupinu zaduženu za osmišljavanje modela cjelodnevne nastave i prijedlog izmjene zakonodavnog okvira kojim će se uvesti novi model.
– Uvođenjem cjelodnevne nastave povećao bi se broj obveznih nastavnih sati, posebice u nižim razredima osnovne škole, svi učenici imali bi ručak u školi, pojačao bi se dodatni rad s učenicima s teškoćama u učenju, kao i s darovitim učenicima, a otvara se i mogućnost da učenici idu na izvannastavne aktivnosti u sklopu vremena provedenog u školi – dodaju još iz Ministarstva ministra Radovana Fuchsa. Podsjećaju još i kako je gradnja dvorana u nadležnosti osnivača škola – gradova i županija.
PIŠE MARIJANA CVRTILA/slobodnadalmacija.hr