Tek se primirila situacija sa COVID pandemijom, a već su se pojavile neke druge društvene situacije, kao i sve veći problemi s mentalnim zdravljem građana kao vjerojatna posljedica pandemije – u porastu je agresija, agresivne reakcije, pa i ‘COVID zamor’. Posljednjih tjedana stižu informacije i o ponovnom porastu novo zaraženih COVID-om 19. Kako steći psihološku otpornost na sve što se događa oko nas?
Nedavno je provedena profesionalna analiza praćenja utjecaja COVID pandemije na mentalno zdravlje, Marina Ajduković sa Studijskog centra socijalnog rada, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako se analiza radila u kontekstu još 11 europskih zemalja, te se u periodu od srpnja 2020. do prosinca 2021. svakih šest mjeseci pratilo pokazatelje mentalnog zdravlja te mehanizme suočavanja s COVID-om građana Hrvatske. Puno toga se promijenilo u tom periodu, kaže Ajduković.
-Ako krene novi val zaraze, bitno je da se tom pristupi na neki drugačiji način. Zato je važno vidjeti na koji način je taj indeks ograničenja koji se u svijetu računa, povezan s pokazateljima mentalnog zdravlja. Važno je da tu, osim Stožera i epidemiologa, budu uključeni klinički i socijalni psiholozi, upravo zbog praćenja kako mjere utječu na mentalno zdravlje, napominje.
Živimo u vremenu nesigurnosti i nemogućnosti planiranja budućnosti, što svaku dobnu skupinu pogađa na drugačiji način. Vidljiva je, dodaje, i veća polarizacija u društvu od početka COVID pandemije. Smatra kako su se donositelji odluka prema tome trebali drugačije odnositi.
-Zaista nije bilo potrebe za sotonizacijom, isključivanjem te kritiziranjem ‘antivaksera’, ‘antimaskera’, i sličnog. Bilo je potrebno ući u dijalog, čuti razloge, te raditi na tim strahovima. Mi sve više na ulicama rješavamo društvene razlike, a dijalozi u društvu izostaju – sve ostaje na nekim monolozima, da svatko razgovara sam sa sobom. Komunikacija je nešto što nedostaje, smatra Ajduković.
Analiza provedenog istraživanja pokazala je kako je najnepovoljnije razdoblje bio prosinac 2020. godine što se tiče mentalnog zdravlja građana.
-To je bio drugi val, i tu su depresivnost, anksioznost, i poremećaj prilagodbe bili najizraženiji. Nakon toga dolazi do ‘smirivanja’, iako to ne smijemo banalizirati – svaki deseti građanin imao je ozbiljne probleme, a svaki peti umjerene probleme depresivnosti. To nije zanemarivo, ali na razini populaciji je došlo do jedne prilagodbe. S druge strane, došlo je do porasta agresivnosti i nedostatka tolerancije. U ovom trenutku možemo očekivati sve više agresivnosti i frustracije, i to je nešto o čemu trebamo voditi računa, kaže.
Što se tiče razlike u dobi i spolu, rezultati istraživanja pokazuju kako je vrlo često nasilje koje se događa rodno utemeljeno.
-Frustracija je tu, i agresivnost je često rodno utemeljena i usmjerena prema slabijem. Tolerancija na nasilje je trenutno jako slaba, napominje. Ono što možemo učiniti trenutačno, dodaje, je više govoriti o tome kako regulirati emocije, kako prepoznati vlastitu ljutnju i srdžbu, te što napraviti da se to smanji.
-Imamo niz tehnika – jedna od njih je ‘time-out’, prepoznati ljutnju i izvući se iz situacije, kao u sportu. To je način emocionalne regulacije – teško je učiti to u odrasloj životnoj dobi, ali možemo naučiti kako regulirati emocije, kako koristiti tjelesne vježbe, šetnje, trčanje da se smirimo, objašnjava. Nepredvidljivost i nesigurnost vremena kojem živimo ne možemo predvidjeti, upozorava, te ju upravo zato važna psihološka otpornost.
-To ne znači da psihološki otporniji ljudi ne pate ili da im nije teško – oni se u takvim situacijama znaju sabrati i naći neko zrno realnog optimizma kako bi kontrolirali emocije i gradili odnose. Trebamo pomoći ljudima da shvate kako nisu alkohol i sredstva za umirenje ono što liječi, da se ne rasterećujemo napadima bijesa, nego da moramo naći neke druge načine, zaključuje Ajduković.
Izvor:pogled.ba/hrt.hr