Psihološki poremećaji su postali naša svakodnevnica. I “najjači” izgube tlo pod nogama, uvjereni da gube razum, sebe, svu predodžbu sebe i kontrolu nad sobom. Ono što dodatno intenzivira sve ovo jest šok i nevjerica uz pitanje “Kako se ovo meni moglo dogoditi?”.
Piše: Dubravka Mijatović, integrativna terapeutkinja, EMDR praktičarka, PEAT trenerica
Na ovom šoku i pitanju sam sa jednom klijenticom morala raditi određeni period, kako bih razumjela razloge i uzroke psihološkog poremećaja koji joj se dogodio, objašnjavajući joj da je njen način življenja i onoga što joj se događalo bilo previše za njen sustav i on je samo “otkazao poslušnost” onoga što je ova klijentica zahtijevala od njega, ne znajući da svatko od nas pa tako i ona ima, isključivo, svoje limite, svoja htijenja, svoje mogućnosti, svoje potrebe, svoj ritam, svoje signale, svoju slobodu, svoju originalnost, svoj izbor, svoje životno zadovoljstvo i ako ne živimo u skladu s tim, na pomolu je pobuna psihe! Pobuna nekog organa. Pobuna tijela, pobuna cijelog našeg bića. Dinamika našeg bića ima svoje zakonitosti koji nam osiguravaju stabilnost, sopstvo, uravnoteženost i skladnost funkcioniranja psihe, emocija, tijela i duše. Drugačije, ne ide!
“Ide”, itekako, kroz psihološke poremećaje, psihosomatska oboljenja, nezadovoljstvo sa sobom, manipulacijsko ponašanje, deskriditiranje drugog, iskorištavanje drugog i drugih, destrukcija i autodestrukcija, promiskuitet, potčinjenost, razrušene odnose, nepovjerenje i nesposobnost zdravog partnerskog odnosa, strahove, zabrinutosti i mnoga druga neuravnotežena stanja i iskrivljena ponašanja.
Da bismo osjetili stabilnost i sigurnost kao odrasle osobe, potrebno je imati čvrste temelje tj. bazičnu sigurnost i osjećaj prihvaćanja kojeg dobijemo onog i svakog sljedećeg trenutka kad nas majka kao male bebe uzme s prisutnošću i ljubavlju u svoje naručje i kroz dodir našeg tijela stvara u psihi djeteta iskustvo podržanosti, voljenja, topline i poveznica kroz koje će dijete dobivati regulaciju, smiraj, prepuštanje ali i usvajanje načina vezivanja koja će kasnije, činiti i sa drugim ljudima. Kad otac sa svojom snažnom, muškom energijom napaja majku i njihovo dijete, onda će to dijete rasti i integrirati u sebe i žensku ( mekoću) i mušku ( čvrstoću) energiju i imat će cjelovitost, a u cjelovitosti smo u samoj srži postojanja i iz nje stvaramo autentične kreacije. Ovdje vam govorim o osnovnoj postavci i zakonitosti stvaranja temelja za razvoj individue na svim područjima života gdje joj životni izazovi neće poljuljati niti ozbiljno urušiti sustav. Kad se dogodi psihološki poremećaj, znamo da se temelj nije dobro izgradio, odnosno nije se mogao izgraditi. Razlozi mogu biti: nedostatak majke, nezainteresiranost i hladnoća majke, narušeni odnosi između oca i majke puni naboja mržnje i straha, nedovoljna zrelost roditelja, alkoholizam, pogrešno postupanje prema djetetu kroz negativan zaključak, pusti ga, neka plače pa kad se isplače, prestat će plakati. Ovo su najveći propusti roditelja iz neznanja koji stvaraju početna napuknuća u dječjoj psihi. Vaša beba, uvijek plače s razlogom. Može biti gladna, može biti vrijeme za presvlačenje, mogu biti grčevi u crijevima, može biti bol u određenom dijelu tijela, može mu biti hladno ili vruće, može biti na prejakom svjetlu i plač je jedini način bebinog poziva u pomoć. Roditelji su ili skrbnici zaduženi vidjeti što je djetetu potrebno i na taj ga način izregulirati. Ne postoji razmaženost za novorođenčad nego dovoljno dobro ispunjavanje njihovih potreba. U protivnom, dijete će, nakon što je istrošilo energiju kroz plač i nitko nije reagirao na taj plač, ući u stanje “smrzavanja” kako bi se ” zaštitilo” od boli, gladi, hladnoće koje je osjećalo. Ovdje psiha radi prve obrambene mehanizme za dijete, koje u odrasloj dobi neće donijeti dobro.
Psihološki poremećaji, upravo, počinju iz tih prvih oštećenja ili napuknuća psihe koja se kasnije umnožavaju kroz dodatna iskustva koja će razbiti jedan ili čak dva prozora kuće u kojoj naše biće stanuje i eto nam nepozvanih “gostiju” u naš sustav, poput drugih nepovoljnih sadržaja ljudi koji nam ne donose dobro, “utjecaja” onih koji će nam “pojesti” energiju, ideju, razrušiti koncept našeg postojanja, povući na kolosijek po kojem ne znamo hodati jer nije naš ili se toliko izmučimo u toj vožnji jer put do cilja je pun prepreka i težine, kako nas vole uvjeravati prenositelji negativnih uvjerenja. Vrlo ohrabrujuće, zar ne? I mi stignemo do cilja, ali ne osjećamo ispunjenost nego prazninu. Zato je i bio težak i mučan jer nije bio autentično naš. Ili, nismo imali priliku vidjeti kod svojih roditelja da se zauzimaju za sebe nego se potčinjavaju u strahu od drugih, tako će i mnoga njihova djeca nastaviti taj isti obrazac i umjesto rasta kroz zauzimanje za sebe, dogodit će se potčinjavanje koje će slabjeti snagu, samopouzdanje, samopoštovanje i slično. A, tek oni koji doživljavaju nasilje u obitelji, tu će psiha doživjeti razorne kratere, kojima je potrebno dugotrajno iscjeljivanje.
Psihološki poremećaji su postali naša svakodnevnica i ono što je najvažnije naglasiti jest, da moramo tražiti i naći rješenje koje će nas dovesti ka novoj ili novom sebi koji će živjeti na način koji život to zna sam po sebi, ako mu dozvolimo da se razmaše u svojoj originalnosti.
Izvor: Dnevni list / Bolji Ljubuški