“Nedavno sam čuo za izraz ‘tihi otkaz’, koji označava situaciju u kojoj ne napuštate posao odmah, već se prestajete truditi na poslu. Još uvijek odrađujete svoje obaveze, ali mentalno više ne pristajete na kulturu užurbanosti da posao mora biti naš život”, kaže Zaiad Khan, korisnik TikToka s preko 10.000 pratitelja.
Clayton Farris, korisnik TikToka s 48.000 pratitelja, koji je nekoliko dana kasnije napisao objavu o ovom trendu, kaže u svom videu: “Ne stresiram se i ne kidam se iznutra na komadiće”, prenosi The New York Times.
Fraza je ubrzo postala mainstream.
“Ako vaši suradnici daju ‘tihi otkaz’, evo što to znači”, naslov je članka u The Wall Street Journalu od 12. kolovoza. The Guardian je napisao: “Tihi otkaz: zašto se proširilo puko odrađivanje minimuma na poslu”. Ovaj pojam je definiran i redefiniran. Za neke je to bio psihički odmak od posla. Za druge se radilo o neprihvaćanju dodatnog rada bez dodatne plaće.
Kod nekih zanimanja ne može biti tihog otkaza
Mnogi ljudi bili su zbunjeni. Zašto je potreban izraz da se opiše nešto tako obično kao što je odlazak na posao i obavljanje posla, čak i ako nije baš primjerno? Neki ljudi osjećaju satisfakciju zbog ovog trenda jer se nikad nisu trudili na poslu, drugi su, pak, bili izloženi podozrivim pogledima jer zapravo vole biti uspješniji i raditi više.
Tu su i oni koji su zavidni – željeli bi da se mogu prepustiti tihom otkazu, ali misle da se nikada ne bi mogli izvući zbog svoje rase ili spola. Postoje i neka zanimanja koja to otežavaju. Tko želi da njegov liječnik ili učitelj njegova djeteta ide linijom manjeg otpora?
Gabrielle Judge (25), koja radi na odnosima s kupcima u jednoj tehnološkoj kompaniji i živi u Denveru, vidi kako se na društvenim mrežama govori o tihom otkazu bez obzira kako to utječe na druge: “Neki ljudi tihi otkaz doživljavaju kao pasivno agresivno povlačenje, a to nije opcija za svakoga. Ne radi se uvijek o tebi. Ti si dio tima, ti si dio odjela”.
Ipak, ona podržava komuniciranje do zdravih granica, sve dok se to radi odgovorno: “Ja sam pristalica ravnoteže. Sve dok se posao obavlja i ne trebamo jedni druge, možemo raditi što god želimo”.
Možda to prakticirate, a da niste bili ni svjesni
Alex Bauer (26), koja radi u skladištu knjiga u Appletonu u Wisconsin, kaže da je njezina prva pomisao kada je čula za tihi otkaz bila: “O Bože, to je za mene. Bilo je to nešto što sam prakticirala, ali dosad nisam imala naziv za to”.
Bauer je započela raditi prije četiri mjeseca. Odrađuje osmosatne smjene pet dana u tjednu. Odabrala je ovaj posao jer ne zahtijeva emocionalnu energiju. “Ispunjava me dobiti popis stvari koje treba obaviti i označiti ih jednu po jednu. Volim go-go-go, ali nemam napadaje anksioznosti. Dobra sam u svom poslu, ali onda odem kući i ne razmišljam o tome”, rekla je Alex, koja u slobodno vrijeme uređuje kratke priče, uglavnom u žanru fantazije.
Prije je radila u restoranima gdje je morala kuhati pod pritiskom i upravljati kuhinjskim osobljem koje je redovito javljalo da je bolesno. “Nisam se mogla odvojiti od takve vrste posla. Morala sam nastaviti određenim tempom. U suprotnom bih zaostajala. Toliko sam izgarala da sam se fizički razboljela. Mislila sam da imam covid jer nisam mogla hodati kroz restorana, a da mi se pred očima ne pojave mrlje”, objasnila je Alex za The New York Times.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE
Izvor:index.hr