O iskustvu katastrofalnog potresa u Petrinji, uspostavi osnovnih preduvjeta za život ljudi, problemima s kojima se susreće za Radio Ljubuški opisuje pročelnik Odjela za gospodarstvo grada Petrinje, rođeni Ljubušak Ante Marić.
Gosp. Marić za vrijeme razornog potresa koji je zadesio Petrinju 29.12. bio je na svom radnom mjestu i zadobio višestruke ozljede o čemu za Radio Ljubuški govori;
„I sami ste svjedoci preko medija o onome što se događa u Petrinji, međutim dok čovjek sam to ne doživi na svojoj vlastitoj koži, na licu mjesta, onda teško može imati dojam što se to dogodilo.
Svi smo mi doživjeli nekad neki potres, pogotovo evo i ja dok sam živio u Ljubuškom, mi smo to shvaćali… malo to potrese, pobjegneš vani iz kuće, to prođe i sve pet. Međutim, ovdje se dogodila jedna strašna katastrofa, ja bih to rekao, nije to običan potres i vlada RH je to proglasila prvi put nakon osamostaljenja Hrvatske i samo to po sebi govori da je to jedan strašan događaj. Imao sam u tom potresu i osobno iskustvo životne ugroze, bio sam na radnom mjestu, u svom uredu. To je zgrada u samom centru, središtu Petrinje i sami ste vidjeli da su te zgrade u središtu Petrinje praktično sa zemljom sravnjene.
Bio sam u tom uredu, to je zgrada građena za vrijeme Austrougarske, sukladno tadašnjim modalitetima gradnje – od cigle, žbuke, potresom se ta zgrada urušila.
Zadobio sam teške tjelesne ozljede, bio sam toliko priseban kad se to počelo rušiti da sam se uspio dići iz svoje stolice i prisloniti leđima uz nosivi zid.
Taj materijal koji se urušavao, zid, cigle sve je padalo po meni, uspio sam izbjeći katastrofalan ishod te izaći van samostalno, sav krvav.
U tom trenutku u gradu je bio potpuni kaos, zgrada hitne pomoći je bila urušena, telefonske linije nisu radile, svi odašiljači su bili urušeni, nestalo je električne energije, čulo se samo zavijanje sirena hitne pomoći, policije, vatrogasaca .. jauci ljudi zatrpanih po kućama. Mobitel mi je ostao zatrpan u uredu, ali i da nije, nije bilo signala… Nisam znao gdje mi je supruga i devetomjesečno dijete, znao sam da su u tom trenutku u gradu. Uz sve to ne znate gdje su vaši najmiliji, da li su oni ugroženi ili nisu!
Tek šest sati nakon ozljede, primljen sam u bolnicu Rebro u Zagrebu da mi saniraju ozljede. Naravno u tom trenutku adrenalina, niste ni svjesni ozljeda, tek par dana nakon postajete svjesni da ste mogli poginuti, ali eto hvala Bogu uz Božju pomoć i prisebnost uspio sam se izvući živ.
Ali traume su tu, ja sam i prije bio uvijek optimističan, praktično nisam se bojao ničega potres mi je dotad bio „ma šta“ ali sad ne pristupam tako tome.
Pogotovo, od tog najjačeg potresa je uslijedio niz od preko tisuću potresa, možda je neshvatljivo ostalima koji to nisu doživjeli, ali svaki dan bude po jedan potres od 3.5 do 4.5 po Richteru, tlo se još uvijek ne smiruje, to je jednostavno udarilo na psihu ljudi u Petrinji.
Jako puno ljudi iz Petrinje se odselilo, prema službenim podacima preko 2.500 tisuće ljudi odselilo je u druge krajeve što je logično, no prema neslužbenim podacima otišlo je blizu 10.000 ljudi, s obzirom da Petrinja ima 25.000 stanovnika, to je veliki postotak i već se jako primijeti.“
O svom povratku na posao, aktivnostima uprave i životu u Petrinji Marić nam govori:
„ Vratili smo se na posao, slika je takva da nakon prvog stanja, sada imamo stožer koje je imenovao premijer Plenković, naš lokalni Gradski stožer, stožer civilne zaštite , svi se koordiniraju kako bi svim ljudima omogućili ono najvažnije za normalan život. Prvenstveno dovezeni su kontejneri za one čije su kuće dobile crvenu oznaku koje nisu za stanovanje, koje su za rušenje jer su nesigurne i neupotrebljive. Pokušavamo ljudima osigurati tople obroke, fali nam još oko 600 kontejnera za područje grada Petrinje. Također humanitarna pomoć u vidu hrane i odjeće pristiže u jako velikom broju, međutim, fali građevinskog materijala, fali crijepa, naročito su stradali krovovi kuća, dimnjaci i sl. Fali nam još hrana za životinje, koliko znate grad Petrinja sa svojim selima je izrazito ruralno područje sa puno obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, sa puno stoke. Nastradale su ljudima štale. Sada ima dosta snijega urušili su im se krovovi, hrana za životinje koju su bili pripremili; sijeno, žito je sve pokislo, to je neupotrebljivo i potrebna nam je hitno donacija hrane za stoku kako bi se stoka spasila, a ne se prodala za bescjenje.
Pomalo se organiziramo što je i razumljivo jer takav katastrofalan nepredvidiv događaj, iznenadio je sve, no evo kako vrijeme odmiče sve više se organiziramo zna se što tko radi, zna se gdje su punktovi, tko vozi hranu, sve u koordinaciji sa mjesnim odborima.
Prvi par dana nismo imali ni električne energije, nismo imali gdje ni mobitel napuniti, sad je došla odluka Vlade da se oslobađaju plaćanja el. energije ljudi koji su smješteni u kontejnerima… koji se naravno tako griju.“
RLJ: Želimo da znate i vi osobno i cijela Petrinja da mislimo na vas, ne samo Ljubuški već i cijela Hercegovina odavde je otišlo više pošiljki humanitarne pomoći, želimo da znate da smo uz vas u ovim teškim trenucima.
„Mi to znamo ovdje i posebno se zahvaljujem u ime gradonačelnika Petrinje Darinka Dumbovića za sve te donacije. Gradonačelnik me je osobno nazvao kad su došle donacije iz Ljubuškog s obzirom da zna za moje porijeklo i meni je to bilo posebno drago.
Iako cijela Hrvatska i Europa šalju pomoć, ali nekako ti je posebno drago kad čuješ da su to tvoji ljudi. Malo je Ljubušaka ovdje u Petrinji ja sam eto spletom okolnosti tu, posebno mi je zadovoljstvo znati da su se uključili naši Ljubušaci za pomoć Petrinji.
Ovo je stvarno katastrofalan događaj koji bez pomoći, humanitarne, bez pomoći države, više instance se teško može obnoviti. Recimo jutros smo imali kolegij u osam sati na kojem smo razgovarali i o urbanom centru Petrinje koji je bio lijep i kojeg smo tek sad uspjeli obnoviti nakon Oluje. Sad se on kompletno ruši, ono što nije srušio potres, zgrade su napucale i mora se srušiti do temelja. Petrinja ima svoju povijest i svoju tradiciju, ali nam stvarno treba pomoć da se to obnovi i da ne izgubimo naše stanovništvo.
Ljudi su ključ uspjeha, ako izgubite ljude, ako oni odu dalje recimo trbuhom za kruhom jer ovdje su u pitanju radna mjesta, stradali su obrtnici, stradali su pogoni, industrija koju smo imali, sva radna mjesta su praktično izgubljena, vi nemate gdje više raditi! Humanitarna pomoć se dijeli ali postavlja se pitanje, dugoročno kako opstati u Petrinji.
Postoje načini ali se mora uključiti država , pomoć drugih općina i gradova kako bi se Petrinja vratila na stare staze uspjeha. Ne znam koliko je to vašim slušateljima poznato Petrinja je bila vodeći grad u Hrvatskoj po poticanju razvoja poljoprivrede, mi smo preko 10 % proračuna izdvajali za poticanje razvoja gospodarstva, poljoprivrede i ruralnog razvoja, imali smo proračun po glavi stanovnika duplo veći nego grad Zagreb, izvorni proračun grada Petrinje bio je 60 milijuna a ukupan proračun uključujući ove projekte bio je 460 milijuna, ako to preračunate na 25.000 stanovnika onda dolazite do tog izračuna.
Sve je to ovim katastrofalnim događajem prekinuto. Sva naša nastojanja, svi ti projekti sve je prekinuto. Imali smo sastanak sa ministarstvom regionalnog razvoja, ministarstvom rada i ostalim ministarstvima koji kontroliraju EU projekte o produžetku rokova za provedbu tih projekata. S obzirom ako ste pisali projekt za obnovu tog objekta , tog objekta više nema, pitanje je kako provesti taj projekt i kada. Čisto u kratkim crtama da vidite koliko je Petrinja imala potencijala i koliko jedan katastrofalan događaj može unazaditi sve te naše ideje i naša nastojanja, poremetiti normalan život.
RLJ: Vaše riječi kao što čujemo govore da ima duha, da imate snage i želje da se sve obnovi, ne samo Petrinja već i cijelo pogođeno područje Banovine .
Ima, ljudi su tu žilavi, prošli su Domovinski rat, tu je dosta naseljeno stanovnika iz Bosanske Posavine, ljudi imaju inata da se to obnovi, nije nas rat uništio, proći ćemo ovo, obnovit ćemo . Već se javljaju mladi ljudi iz drugih područja, kažu doći ćemo, raditi da se to obnovi, ja se nadam, kao vječiti optimist i sam sam došao kao mlad čovjek i stručnjak, razvio sam se u svojoj struci , privatno su mi stradali objekti na OPG-u ali razvit ćemo se, treba proći jedan period koji je sada najteži.
Rješavanje tih osnovnih funkcija i potreba grada , nastradali su i katastar, gruntovnica, porezna uprava, policija. Sve te državne službe, nijedna više ne postoji fizički u gradu Petrinji jer nema zgrade u kojoj bi postojala.
Građani Petrinje za bilo kakvu potvrdu moraju ići u drugi grad, to su nezamislive stvari za nekoga tko gleda to sa strane. Ali evo pokrećemo sve, državne i gradske službe rade u kontejnerima kako bi omogućile građanima jedan normalan život i bile tu za sve njihove potrebe. Da biste predali zahtjev za obnovu kuće vi morate izvaditi vlasnički list, uporabnu dozvolu i ostale dokumente a gdje ćete to izvaditi tu se suočavamo sa preprekama koje su jednostavno takve jer je sustav takav da ne možete ostvariti pravo na nešto ako to ne dokažete , da biste dokazali trebate i sve ostale institucije države koje sad trenutno ne funkcioniraju, ali nadamo se da ćemo to riješiti.
U audio zapisu poslušajte javljanje
Bjanka Medić / Radio Ljubuški