Pale su zavjese na još jednu sezonu bh. Premijer lige, nesvakidašnju po mnogočemu. Otužna i do sami kraj potpuno lišena gledatelja, ova sezona nam je ipak ponudila velika iznenađenja ali i neizostavni cirkus koji su nam opet priredili suci omiljene nam lige. Ipak, FK Sarajevo, koje je na polusezoni bježalo 13 bodova novom prvaku Borcu ipak je najzaslužnije što nije podiglo treći uzastopni pehar namijenjen prvaku Bosne i Hercegovine.
Bordo tim je na pauzi prodao Benjamina Tatara i Amara Radmanovića koji su direktno ili indirektno učestvovali u skoro svim golovima Sarajlija u prvom dijelu, dok njihove zamjene nisu bile ni blizu njihovih prethodnika te su u klubu s Koševa, ispostavilo se, znalački sami sebi ‘pucali u nogu’.
Ono što se pak u drugom sarajevskom divu, Željezničaru, događalo, spada u domene Vidovite Džemile ili Babe Vange, no tim koji je na zimsku pauzu otišao kao drugoplasirani, potpuno se raspao u nastavku, a ni preuzimanje klupe od strane Bake Sliškovića plavima s Grbavice nije donijelo ništa dobrog te su sezonu završili na razočaravajućem i nikada lošijem sedmom mjestu.
S druge strane, novi prvak Borac, znalački je koristio kikseve konkurencije i ruku na srce, sa svesrdnim sudačkim pogurancem, došao do titule na koju je ‘Velikan iz Platonove’ čekao 10 godina. No ne treba griješiti dušu i reći da je taj ‘poguranac’ isključivi razlog za titulu Banjalučana. Borac uza sve ima i kvalitet, a to što je konkurencija rasipala bodove kao pijan dinare, nije bio njihov problem. Oni su uzeli ono što im je ponuđeno i Banja Luka će ovo ljeto svoje ljubimce gledati u kvalifikacijama za Ligu prvaka.
Osim Borca i Sarajeva Bosnu i Hercegovinu će u konfederacijskoj ligi, točnije kvalifikacijama za istu, predstavljati FK Velež i NK Široki Brijeg. Mladi (37. godina) Sarajlija Feđa Dudić najzaslužniji je za ovaj povijesni rezultat mostarskog Veleža. Dudić nakon 33 godine potpisuje prvi poslijeratni izlazak Rođenih u europska natjecanja a Velež je trenutno na 20 utakmica bez poraza, a zadnji su doživjeli pod Bijelim Brijegom od gradskog rivala Zrinjskog još u listopadu 2020. godine.
Ruku na srce, s limitiranom ekipom postići ovakav uspjeh zaslužuje skidanje kape, a i Velež je još jedan od dokaza da novci nisu presudni za rezultat jer je mostarski tim imao daleko manji proračun i od dosta timova koji će Europu gledati na malim ekranima.
U tu priču se apsolutno uklapa i NK Široki Brijeg kojem su svima uoči ove sezone prognozirali borbu za ostanak u Premijer ligi ili ga makar nisu vidjeli ovoliko visoko. No, Toni Karačić se nije obazirao na prognoze i prognozere te je s mladim nogometašima, uglavnom izdancima tamošnje škole nogometa, polučio ogroman uspjeh te će se na Pecari opet igrati Europa.
A gdje je tu HŠK Zrinjski? Najtrofejniji klub od osnutka Premijer lige?
Plemići će, nakon osam uzastopnih sezona u kojima se igrala Europa, ove sezone od iste odmoriti. Turbulentan prvi dio sezone na kraju je sporazumnim raskidom ugovora platio Mladen Žižović koji je Plemiće ostavio na šestom mjestu na ljestvici.
Popularni Žiža koji je mostarski klub mnogo zadužio kao igrač bio je tijekom polusezone bio velika žrtva komentara na društvenim mrežama i brzo se stekao dojam da mu navijačka jezgra Zrinjskog nije naklonjena, a svi njegovi oponenti došli su na svoje na kraju polusezone kada je klub objavio rastanak sa Žižovićem. Na njegovo mjesto zasjelo je zanimljivo trenersko ime, Sergej Jakirović, Mostarac rođenjem, Metkovac odrastanjem.
U svom CV-ju imao je ubilježeno vođenje timova Gorice i slovenskog Maribora gdje je imao nekih zapaženih rezultata. Prva dva kola nastavka Premijer lige bila su dovoljna da Jakirović zaludi navijače Zrinjskog. Prvo je pod Bijelim Brijegom pala Krupa, a potom u velikom derbiju i FK Sarajevo na Koševu koje je već tada pokazivalo znake onoga što je u finišu sezone rezultiralo potpunim kolapsom bordo tima.
No Zrinjski nije nastavio tim kursom. Ni rezultatski, a ni igrom.
Uvodna dva trijumfa koja su razgalila maštu navijača skoro su se rastopila rasipanjem bodova u idućim kolima. Bilo je tu bolnih poraza, razočaravajućih nastupa, a nekako je više od samog rezultata brinula loša forma i igra bez igre mostarskog Zrinjskog.
Plemići su skupili niz od nekoliko utakmica bez pobjede a hvatanje forme potkraj prvenstva, ispostavilo se, bilo je kasno da se nastavi kontinuitet europskih natjecanja. Mnogi će krivce tražiti na različitim adresama. Neki u lošem odabiru pojačanja, neki u treneru, neki u nedovoljnom zalaganju igrača i svi će oni pomalo, na svoj način, biti u pravu. Da je možda liga potrajala još koje kolo, možda bi Plemići sada razmišljali o rezervaciji karata za neki europski grad, no, liga je završena.
Zrinjski je završio kao petoplasirani i pred nama je nešto mirnije ljeto pod Bijelim Brijegom u odnosu na ona na koja su nas u Zrinjskom navikli. Pred Sergejom Jakirovićem je nimalo lak zadatak rekonstrukcije ovog tima, a tu će mu trebati podrška uprave mostarskog diva. Prije svega, bilo bi lijepo i poželjno kada bi se Sergej okrenuo malo više vlastitom bazenu jer tu kvaliteta jednostavno – postoji.
Ne može nam nitko reći da u ovoj sezoni nakon partija koje su pružali na lijevom beku Bekić i Ibanez (?) mladi Patrik Bošnjak, kapetan juniorske ekipe Plemića nije zaslužio šansu pokazati što zna. Ivan Bašić je sa svojih 19 godina dočekao šansu, iskoristio je i pokazao da se može, ukoliko se šansa pruži. Mladi Posušak će u narednim sezonama sigurno biti jedan od oslonaca mostarskog kluba.
Tu je i mladi i sjajni stoper Blaž Bošković koji bi morao biti ozbiljna i ravnopravna konkurencija jednoj od legendi kluba Slobodanu Jakovljeviću i Marinu Magdiću. Društvene mreže a i obična kava sa navijačima Zrinjskog otkrit će da je većini koja voli Plemiće puna kapa dovođenja isluženih i neprovjerenih nogometaša ‘sa strane’ koji nisu nimalo bolji ili su čak lošiji od onog što Zrinjski ima u vlastitom omladinskom pogonu. Pored ovog trojca tu je zasigurno još nekoliko ozbiljnih potencijala koji su zaslužili da im se da šansa u seniorima.
Primjer Širokog pokazao je da se može. Itekako može. A usporede li se rezultati omladinskih kategorija kluba s Pecare i Plemića u posljednjih nekoliko godina, dolazi se do jasnog zaključka da bi moralo biti materijala među igračima koji su konstantno u vrhu juniorske pa i kadetske omladinske Premijer lige Bosne i Hercegovine. I da se shvati da klub ne čini samo prvi tim. Klub je dosta više od toga.
Omladinski pogon, navijači, stadion…ehhh, stadion, ovdje ćemo stati da ne zagrebemo i ne prolijemo krvi više nego što treba. I za kraj spomenuti neuništivog Nemanju Bilbiju.
Sa 17 pogodaka ligu je završio kao najbolji strijelac i nakon toliko sezona opet bio daleko najboljim igračem Zrinjskog. Nadamo se da će Nemanja povesti neki novi HŠK Zrinjski u narednu sezonu i vratiti ovaj klub gdje on objektivno i pripada.
Izvor:pogled.ba