Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet…
Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši… njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.
Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.
Joseph M. Čondić (1924. ‒ 2009.)
Mali je broj Hrvata koji su se obogatili u Americi, ali zato je velik broj hrvatskih obitelji koje su zaista obogatile Ameriku. Jedna je od njih i vrlo poznata obitelj Čondić u Chicagu iz koje potječe naš Joseph, ili kako smo ga zvali, Jozo. Davno je to bilo kad je u Ameriku došao Jozin otac Marko Čondić iz sela Svib kod Imotskog i potom njegova životna družica Tona Utrobičić iz Slivna. Vjenčali su se u Chicagu u crkvi sv. Jeronima 1921. i nastanili u prepoznatljivoj hrvatskoj naseobini na južnoj strani nedaleko od centra grada. Nažalost, Markova prerana i nagla smrt (1935.) ostavila je Tonu s osmero male djece!
Jozo je rođen 21. studenog 1924. U teškim vremenima Velike depresije i siromašnim obiteljskim uvjetima, završio je visoke škole ‒ doktorirao je i bio dugogodišnji profesor filozofije na Western Michigan University u gradu Kalamazoou. Bio je cijenjen kao profesor, kao istinski odgojitelj i prijatelj svojih studenata. Nadalje, naš Jozo je bio nekoliko godina predsjednik Udruge za hrvatske studije (Association for Croatian Studies) u Americi. Uvijek je pratio događanja u Hrvatskoj i pomagao onima koji su bili od jugo-režima ugroženi. Među ostalim, blisko je surađivao s poznatim fizičarem i humanistom Ivanom Supekom iz Zagreba. Brat mu Duško i on preveli su i izdali Supekovu knjigu Krunski svjedok protiv Hebranga/Crown Witness against Hebrang. Chicago: Markanton Press, 1983.
Jozo i njegova supruga Dolores imali su sedmero djece i dok je još bio živ rodilo mu se 18 unučadi. Umro je 21. veljače 2009., a njegovi su potomci ponosni na njega, njegov život i rad, i svoje hrvatske korijene.
Jozina kći Maureen danas je vrlo poznata znanstvenica neurobiologije i anatomije i predaje na University of Utah. Studirala je na University of Chicago, doktorirala na Berkeleyu, Kalifornija, a potom radila specijalizaciju na University of Minnesota. Poznata je istraživačica u području ljudske embriologije. Česta je gošća predavačica na raznim znanstvenim skupovima, a kao vrhunski stručnjak bila je pozvana predočiti svoja znanstvena istraživanja u Kongresu u Washington (2013). U studenom 2014. jednoglasno je primljena u Pontifikalnu akademiju za život. Budući da ona znanstveno dokazuje da ljudski život počinje od začeća, jer „embriji nisu samo zbirka ljudskih stanica, već živa stvorenja sa svim svojstvima koja definiraju bilo koji organizam“, došla je na udar „progresivnih snaga“. Udana je i u obitelji je četvero djece.
Koliko je ova obitelj (a i mnoge druge) obogatila Ameriku, pokazuju i ovi brojevi. Od Marka i Tone Čondić poteklo je do sada više od 70 potomaka. Od toga su (do unazad nekoliko godina) troje imalo doktorate, dvanaestero magisterije znanosti iz raznih struka, jedna kći je časna sestra, a sin prof. Duško poznat je po neumornom i nesebičnom radu za hrvatsku zajednicu i narod. Sva Čondićeva djeca sačuvala su, gajila i prenosila na nove naraštaje hrvatske obiteljske, kulturne i vjerske tradicije.
Joseph i cijela obitelj Čondić nisu nikad bili materijalno bogati po američkim mjerilima, ali su kao obitelj i kao pojedinci bogati svojom čovječnošću, plemenitošću i ljubavlju za Boga i čovjeka, a ni domovinu svojih predaka nikad nisu zaboravili i često ju posjećuju.
dr. Ante Čuvalo
izvor:hkv.hr