Nakon što se ranije danas Sudac Vrhovnog suda RH Damir Kos obratio javnim pismom Zoranu Milanoviću u povodu njegovih izjava i postupaka u proceduri izbora predsjednika Vrhovnog suda RH, predsjednik mu je odgovorio putem svog Facebook profila.
Milanovićevu objavu u nastavku prenosimo u cijelosti:
“Danas se ‘javnosti’ obratio jedan sudac Vrhovnog suda. Javnost uglavnom pojma nema, niti razumije kako se postaje i zamalo doživotno ostaje sucem bilo kojeg suda. Javnost se tu, na žalost, ništa ne pita. O tome odlučuje struka, ceh, kabala, politika…
Ta važna okolnost koja bi svakog trezvenog pripadnika tog staleža trebala podsjećati na delikatnost, odnosno manjkavosti legitimacije za nastup u javnom političkom prostoru, u nekih (naglašavam – nekih) sudaca, protekom godina i sazrijevanjem svijesti da su nedodirljivi, izvan svakog stvarnog ili etičkog nadzora, dovodi konačno do manifestnog oblika kompleksa više vrijednosti. Dovodi do toga da stvarno umisle da mogu što hoće i da im nitko ništa ne može. Ja, za razliku od njih, ne mogu niti sam ikada htio utjecati na život i razvoj zajednice kao siva eminencija. Moj jedini alat je izravno obraćanje javnosti.
Gospodin sudac kaže da su ga njegovi cehovski pajdaši fektali da se javi na protuustavni javni poziv, ali da je odbio jer, ponosan kakav jest, ne želi ‘sudjelovati u kupelji punoj blata’. Kako se to ‘sudjeluje’ u kupelji ‘punoj blata’ i što ti ljudi čitaju i odakle crpe nadahnuće za takve maestralne stilske figure? Tema je to za pismenije gimnazijalce.
A tek uloga podsvijesti u odabiru riječi ‘kupelj’ umjesto neke dinamički konotirane fraze? Bitka, borba, nastojanje..?
Sucu se jako dopada institut javnog poziva jer ‘samo na taj način građani imaju priliku saznati tko bi uopće bili potencijalni kandidati za funkciju predsjednika VSRH’.
To, dakle, znači da su zadnjih dvadeset godina na tu ‘funkciju’ dovlačeni ljudi s kolca i konopca, o kojima javnost nikada ništa nije čula? Crnić? Sessa npr. ili sudac Hrvatin? Dirljiva je ta briga za neuku javnost nekolicine arhimandrita hrvatskog pravosuđa. Ili je možda upravo zakonskom sabotažom i demontažom kristalno jasne ustavne odredbe o pravu i dužnosti predsjednika Republike da Saboru izravno (poštujući zakonom davno utvrđene široke stručno-statusne kriterije) predloži kandidata, stranka od vlasti zagadila i zablatila tu, kako sudac kaže, ‘kupelj’?Nikakvog ‘potencijalnog kandidata’. Samo – kandidata. To ste, gospodo, kao i štošta drugo – izmislili.
Nekim sucima se upravo iz navedenih razloga sviđa ta perfidna neustavnost. O ukusima se, kažu, ne raspravlja, posebno kada se radi o tumačenju jasnih i u praksi dokazanih ustavnih normi. Meni bi se, na primjer, jako dopalo zakonsko rješenje prema kojem se suce bira transparentnije, na dugo, ali određeno razdoblje, a ne de facto doživotno. Ali, koga briga što se meni sviđa. Ustav kaže drukčije i dok je tako, moje je da to, ako već ne poštujem, mirno prihvatim i u skladu s tim djelujem.
Izostankom prijave jednog suca Vrhovnog suda, naše će se pravosuđe naći na golemoj kušnji. Pitanje je hoće li to preživjeti. Ali je zato barem još jedan sudac iz polukmice i ugode kupelji u kojoj nesmetano živucka izmigoljio pod sunce javnosti i bacio se blatom na one koji jedino toj javnosti polažu račune.
I za sam kraj: jedini smisao i cilj ove nove, protuustavne procedure je da se ‘priklješti’ Predsjednika RH, kao jedinog ustavnog predlagatelja. Nikakva crna ‘transparentnost’. Spletkari se već mjesecima, draga gospodo. To je jasno svima.”
Što je poručio sudac Kos?
Ranije je sudac Damir Kos javnim pismom predsjedniku Zoranu Milanoviću u povodu njegovih izjava i postupaka u proceduri izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Njegovo priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti.
“Poštovani moj predsjedniče Republike Hrvatske
Kažem ‘moj’ i ‘poštovani’ jer i mojim glasom obnašate funkciju koju nadasve poštujem.
Obraćam Vam se javim pismom jer nemam druge mogućnosti reći Vam svoja razmišljanja o Vašim izjavama i postupcima u proceduri izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Svojim izjavama napravili ste sve da postupak izbora za izuzetno važno i časno mjesto predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske pretvorite u blatnu kaljužu u koju ulaze oni koji su spremni valjati se po tom blatu, svjesni da iz tog ringa nitko ne može izaći čist i kao pobjednik.
Imao sam ambicije ući u ovu ‘utakmicu’, ali Vi ste me od toga odvratili, iako sam nagovaran o brojnih kolega sudaca, državnih odvjetnika i odvjetnika, ali jednako tako i profesora pravnih fakulteta u Hrvatskoj da se prijavim na javni poziv. Međutim nisam.
Osobno sam zagovornik sadašnjeg Ustavnog rješenja izbora predsjednika VSRH i mislim da on jedini jamči ravnopravnost te pozicije pozicijama čelnika drugih dvaju po Ustavu Republike Hrvatske ravnopravnih segmenata vlasti. Također smatram dobrim rješenjem i obavezu prijave na javni poziv kako je to propisano Zakonom o sudovima jer samo na taj način građani Republike Hrvatske imaju mogućnost saznati tko bi uopće bili potencijalni kandidati za funkciju predsjednika VSRH i na temelju kojih programa. A tada jedini ovlašteni predlagač i parlamentarna većina pri izabiranju čelne osobe sudbene vlasti pred građanima iskazuju biraju li najboljeg ili samo nekoga tko odgovara samo njima. Ova slika tako provedenih izbora može biti itekako značajna u idućim parlamentarnim ili predsjedničkim izborima.
Prije više godina nisam imao priliku izraziti svoju ambiciju ‘natjecati se’ za mjesto predsjednika Vrhovnog suda i ostao sam ‘anonimni’ sudac Vrhovnog suda koji obavlja svoje zadaće bez mogućnosti da iskažem svoje ambicije.
Moje ambicije nisu umrle i mislim da dobro znam probleme sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj te da bi predlažući odgovarajuće promjene kako u radnoj tako i zakonodavnoj strukturi mogao donijeti boljitak sudbenoj vlasti i osnažiti tako poljuljano povjerenje građana. Međutim, na prvi poziv DSV-a nisam se javio! Zašto?
Očekivao sam da osobe koje se javljaju na tako važnu funkciju u strukturi vlasti u Republici Hrvatskoj moraju biti prihvaćene i od ovlaštenog predlagatelja, Vas gospodine predsjedniče i osobe koja predstavlja parlamentarnu većinu. Ne jedan već svi potencijalni kandidati. Zašto?
Sudbena vlast je najslabiji segment u strukturi vlasti. Bez lisnice/vlastitog proračuna, bez mogućnosti da budu samostalno ovlašteni predlagači zakonskih izmjena kojima bi se pronašla bolja rješenja za bolji rad sudova (osim preko segmenta izvršne vlasti, koji ih ‘zastupaju’ i pri formiranju proračuna i tome kolika će sredstva biti ‘odrezana’ pravosuđu). Takva vlast nužno je upućena na duge dvije i bez dobre suradnje čelnika svih segmenata vlasti sudbena vlast ‘nosi gaće na štapu’. Zato sam mislio da osobe koje se javljaju na javni poziv moraju imati podršku/poziv i Vas kao Ustavom RH ovlaštenog predlagača kao i podršku/poziv vođe parlamentarne većine. Ne radi se o namještenom natječaju, jer to natječaj i nije. Radi se o javnom pozivu osobama koje se osjećaju kompetentne za obavljanje funkcije predsjednika VSRH, a time i čelne osobe sudbene vlasti.
Takvog poziva ili komunikacije uz ponovljeno izraženu moju ambiciju nije bilo! Zato se nisam prijavio na prvi javni poziv. I tada kreće Vaša kanonada na bilo koga tko nije Vama po volji.
Ne poštujući proceduru propisanu zakonom kojim su razrađene norme Ustava, Vi kao „apsolutno mjerilo istine“ omalovažavajući kolege koji su se javili na taj poziv vadite asa iz rukava – ja imam svoga kandidata. Ne sporeći brojne reference koje ima Vaša kandidatkinja, ona ipak nije mogla ući u zakonitu ‘utakmicu’ i kako niste predložili niti jednog od osoba koje su se prijavile na javni poziv, nitko nije niti mogao biti izabran te javni poziv biva ponovljen.
Vi nastavljate svojom kanonadom na bilo koga tko bi pomislio javiti se ističući – ja svoga kandidata imam, a ako Sabor ne izabere, ‘čerat ćemo se’. Predsjedniče, sramotno! Unaprijed odvraćate prijavu na javni poziv bilo koga tko bi svojim referencama stao nasuprot ‘Vašem kandidatu’, a osobito suca, koje generalno označavate najrazličitijim ružnim etiketama, koje izraze ne želim niti ponavljati.
Iako mislim da moje reference ne zaostaju za onima koje je istaknula uvažena mlada kolegica, Vaš kandidat, ponovno se nisam javio na javni poziv. Zašto?
Zar ući u unaprijed izgubljenu utakmicu? Kome bi i što time dokazivao? Besmisleno!
U konačnici Vi predlažete ‘svog kandidata’ koga ste javno tako označili prije nego li je i podnio prijavu na javni poziv i on ne biva prihvaćen od parlamentarne većine. Treći javni poziv!
Sve ide svojim tijekom, nema javnog isticanja kandidata, nitko nikoga unaprijed ne difamira! Nešto se promijenilo. Javiti ću se, pa neka bude predložen i potom izabran najbolji.
I tada, 29. srpnja ležeći na plaži čitam što govori moj Predsjednik, pa između ostalog i o izboru predsjednika Vrhovnog suda. Unatoč dotadašnjem miru i tišini, nije izdržao. Ipak je progovorio.
Osobe koje su prema izvješćima medija javile se bivaju difamirane, a ostali obeshrabreni za prijavu („… imam prijedlog za njih, neka se zaista počnu baviti politikom, neka izađu pred ljude, da ih ljudi biraju, a ne neke interesne grupice ….; …. Suci koji se žele baviti politikom i biti stalno u medijima, biti važni, trebali bi se deklarirati kao političari i ići u izborni proces, a ja im poručujem da to boli …..; …. Mogu samo zamisliti kako će se postaviti dio klana i družine kada se jedan od njihov kandidira za Vrhovni sud, podržat će ga. Ali koja je tu onda uloga predsjednika Republike?. Promijenite Ustav, razvlastite predsjednika, i onda nemam nikakvu ulogu, ali dok imam, ja ću je igrati sa svim žarom, glumca i scenografa ….; … osoba koju predložim neće biti ništa lošija /od ranije predložene kandidatkinje op.a.), bit će dobra….; …. Na pitanje koga je odabrao kao svojeg kandidata kazao je kako će to otkriti ‘na vrijeme’.
Predsjedniče, niste izdržali. Rekli ste jednom ranije – ‘čerat ćemo se’. Zar ste morali unaprijed jasno dati do znanja da osobe za koje se govori da će se javiti na javni poziv niti u kojem slučaju ne mogu biti Vaš prijedlog, ali i da Vi svoj prijedlog očito opet imate, iako za tu osobu za sada nema niti naznaka da se javila na javni poziv. Da ne bi nekome palo na pamet da Vas stavlja u poziciju da nekog jednako dobrog kandidata, a za kojeg Vi predsjedniče ne znate niti da postoji, morate stavljati u relaciju prema ‘vašem kandidatu’. Predsjedniče, sramotno.
I konačno, odustao sam i ne, neću se javiti niti na treći javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Znam da će ovo izazvati razočaranje brojnih kolega sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i brojnih profesora koji su me nagovarali da se ovaj puta javim.
Ne hvala, ne želim sudjelovati u toj kupelji punoj blata, koja je postala blatnjavom ne zaslugom onih koji se javljaju na javni poziv DSV-a, već drugih. A na čitatelju je da prepozna tko stvara blato.
Znam da u Vašoj maniri i ove moje riječi možete izokrenuti, ali o tome ne želim brinuti”, poručio je sudac Damir Kos.
Izvor: narod.hr