Oko 60 posto škola u Hrvatskoj, što područnih što matičnih, nema sportsku dvoranu, a porazna je činjenica i da oko 35 posto djece ima prekomjernu tjelesnu težinu i sve manje se kreću. Pandemija koronavirusa dodatno je utjecala na smanjenje kretanja. Profesori tjelesne i zdravstvene kulture snalaze se na različite načine kako bi djeci omogućili tjelesnu aktivnost – prilagođavaju sate vremenskim uvjetima, rade poligone na parkiralištu, idu u šetnje šumom ili organiziraju aktivnosti u hodnicima škole i parkovima. Temu je detaljno istražila HTV-ova emisija Indeks, koju možete pogledati i na našoj multimedijalnoj platformi HRTi.
– Uvjeti su potpuno različiti, od juga do sjevera Hrvatske, i tu moramo tražiti gotovo pojedinačne načine da djeci ponudimo što više programa, priča za emisiju Indeks prof. dr. sc. Damir Knjaz s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Knjaz kaže kako sport traži kontakt i interakciju između djece, što je u vrijeme pandemije teško provoditi.
– Djeci moramo objasniti to ‘novo normalno’ koje je ustvari svima nama nenormalno.
Posljedice će biti velike
– Nekad su se djeca igrala, morali ste ih tjerati s igrališta u kuću. Ali sad se ne igraju vani, igrališta su slobodna, i nema te kulture od kuće da se bave sportom – mi se moramo kao društvo organizirati da im otvorimo mogućnost da se bave sportom, smatra Nikola Perković, predsjednik Hrvatskog školskog sportskog saveza.
S njim se slaže i ravnateljica OŠ Meterize iz Šibenika Margit Vrbičić, koja smatra kako je prošla godina unazadila djecu po pitanju sporta, zdravlja i navika:
– Posljedice će biti velike – javljat će se deformiteti kralježnice, pretilost i motorička insuficijencija, kaže.
Problemi online nastave
Zdravko Frajt, profesor tjelesne i zdravstvene kulture, kaže kako je vrijeme pandemije bilo vrlo kompleksno i online nastava jako teško održiva:
– Online ne možete raditi na način da budete u neposrednom kontaktu s djecom, i ne možete im zadati vježbe koje će trajati 35-40 minuta, a koje bi bile potrebne da se oni aktivno kreću.
Prof. dr. sc. Sanja Musić Milanović iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ističe kako je 2004. godine u Hrvatskoj bilo oko 20,8 posto djece s viškom kilograma – danas taj postotak iznosi ukupno 35 posto, i to 37 posto dječaka i 33.1 posto djevojčica. Iako je porast zaustavljen u odnosu na 2015/2016. godinu, tek treba vidjeti koliki je utjecaj epidemija imala na ove brojke.
– Smanjujemo problem kod dječaka, zaustavili smo trend porasta, no nažalost problem nam raste kod djevojčica, kaže Musić Milanović za HTV-ovu emisiju Indeks.
Ponašanje roditelja ključno
Najmanji problem s viškom kilograma imaju djevojčice i dječaci grada Zagreba s 29.7 posto, zatim kontinentalna regija sa 36 posto i na kraju jadranska regija s čak 36.9 posto pretile djece.
Smanjen je rizik svakodnevnog nekonzumiranja voća i povrća, iako je situacija i dalje dramatično loša – čak 66 posto djece ne konzumira voće svakodnevno. Ono što se pokazuje kao veliki problem je i to što veliki broj djece ne doručkuje, a povećala se i konzumacija slatkih namirnica, posebice zaslađenih napitaka.
Klinička nutricionistica, prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, smatra da je ponašanje roditelja ključno:
– Sama slika kakvu roditelj daje i navike koje ima – to su upravo one navike koje će dijete upiti i preslikati. Djeca uče tako da oponašaju i nije dovoljno djetetu samo objašnjavati da je nešto zdravo, nego treba svojim primjerom pokazati da tako živimo i mislimo.
Covid-19 i pretilost
Prof. dr. sc. Marija Jelušić, dr. med. pedijatrica, ističe kako se može dovesti u povezanost teža klinička slika uzrokovana Covid-19 infekcijom u djece koja su pretila.
– Najznačajniji komorbiditeti u djece koja su razvila tešku kliničku sliku su zapravo bili debljina i astma, objašnjava Jelušić.
Musić Milanović ističe kako raste rizik, gotovo 8 posto, od neorganizirane tjelesne aktivnosti, ali da se značajno smanjilo vrijeme koje djeca provedu pred ekranima, i to za čak 15 posto. Smatra kako je veliki problem što škole koje imaju dvorane ne nude mogućnost da djeca u njima borave mimo kurikulumom zajamčenih 2 ili 3 sata tjedno – svega 0.01 posto njih nudi tu opciju.
“Sat tjelesne i zdravstvene kulture trebao bi biti svaki dan”
– Djeca se sve više navikavaju ne raditi ništa, i to je problem. Treba ih učiti od ranih dana da budu aktivni i da treniraju, ističe Frajt.
Veliki problem predstavlja nedostatak satnice tjelesnog odgoja, koja iznosi svega 2 sata tjedno po 45 minuta, odnosno 3 sata u nižim razredima.
– Mi ‘tjelesnjaci’ znamo reći da svaki dan treba biti tjelesna i zdravstvena kultura, a onda dobijemo odgovor da je to nemoguće izvesti, da je to problem sa satnicom i brojem predmeta u školi, priča.
Vranešić Bender smatra kako problem pretile djece treba ozbiljno shvatiti:
– Ako se trendovi nastave, moguće je da ta generacija, koji su danas djeca, neće nadživjeti svoje roditelje.
Hrvatski liječnički zbor ponudio je rješenje ovog problema kroz program „Petica – igrom do zdravlja“.
– Smatramo da je veoma važno progovarati o svim temama vezanim uz pravilnu prehranu i važnost kretanja u djece i njihovih roditelja. Svakako treba to raditi u vidu podizanja svijesti opće javnosti, jer to nije samo problem djeteta, roditelja ili obitelji – to je problem cijele zajednice i baš zato treba kontinuirano i sinergijski raditi na tom problemu, zaključuje Sara Kobal, mr. nutricionizma i voditeljica programa.
Izvor:hrt.hr