‘Osjećaj da ste nekome spasili život i da ste iskoristili svoje znanje i sposobnosti jednostavno je neopisiv. Taj osjećaj sreće i ponosa jednostavno je motiv da idemo dalje i kad mislimo da ne možemo – ipak možemo’, ovim riječima Nikola Pekić, spašavatelj i član instruktorske komisije GSSuBIH, opisuje svoj poziv.
Nikola je jedan od 30 aktivnih članova Hercegovačke službe za spašavanje Čitluk koja svake godine ima stotine intervencija.
– HGSS Čitluk je jedna od stanica u savezu GSSuBIH koja ima jako puno akcija. U godinama prije koronavirusa imali smo oko 200 akcija, ali evo i ova godina je dosta radna. Dolaskom hodočasnika u Međugorje događaju se nezgode i nestanci tako da radimo u prosjeku svaki drugi dan. Akcija imamo na području cijele BiH ali najviše djelujemo u Međugorju, priča Nikola za Pogled.ba.
Hercegovačka gorska služba spašavanja stanica Čitluk osnovana je 2013. godine, a djeluje kroz savez GSSuBIH čije je sjedište u Mostaru. Nevladina su i neprofitabilna organizacija, a na usluzi su građanima 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu i 365 dana u godini.
HGSS djeluje kao udruga specijalizirana za spašavanje s nepristupačnih terena i po teškim vremenskim uvjetima, odnosno za sve situacije kod kojih treba primijeniti posebno stručno znanje i opremu za spašavanje. Na početku u stanici je bilo osam pripadnika a taj broj je rastao svake godine tako da trenutno imaju 30 aktivnih članova od kojih je velika većina završila specijalističke tečajeve i to: tečaj prve pomoći za gorsko spašavanje po standardima ITLS-a, tečaje potrage SAR, tečaj za spašavanje u ljetnim uvjetima, tečaj za spašavanje u zimskim uvjetima a više pripadnika obučava se za specijalističke tečajeva i to za speleospašavanje, spašavanje na brzim vodama, vodiči pasa, search manager i dr. Stanica ima i 3 instruktora i instruktora kandidata koji su stekli uvjete svakodnevnim stručnim usavršavanjem.
Na naše pitanje tko može postati član, Nikola odgovara:
‘Svatko tko ima volju i tko je u dobroj psihofizičkoj spremi. Bitno je da se javi u stanicu na sastanak, tu se upozna s pravilnikom o članstvu i svim obavezama i djelovanjima jedne stanice GSS-a.’
HGSS se financira iz donacija i naravno, samostalno. Nikola ističe i dobru suradnju s Općinom Čitluk.
‘Općina Čitluk u zadnjih par godina prepoznala je važnost HGSS-a u našoj općini te nam pomaže u rastu i razvoju. Trenutno smo uspješno sa općinom Čitluk realizirali projekt nabavke novih uniformi, a sada idemo dalje u nabavku nove opreme za tehničko spašavanja a nadamo se i zanavljanju voznog parka. Što se tiče opreme, većinu imamo ali nam tehnička i medicinska oprema uvijek treba. Troši se, te time zahtijeva stalnu dopunu i promjenu. Oprema ima svoj rok trajanja, a ova godina se po broju akcija može svrstati u one gdje baš imamo posla, ali kako sam naglasio, uz pomoć općine Čitluk idemo u modernizaciju kako tehničke tako i medicinske opreme’.
Kada je riječ o suradnji s ostalim gorskim službama spašavanja, kaže nam da je ‘fantastična’.
‘Naš savez i je osnovan i za to se bori, da na bilo kojem području Bosne i Hercegovine nekoj stanici treba pomoć, da se u najkraćem mogućem roku opreme i krenu timovi u ispomoć i to nam stvarno ide od ruke. Međusobno radimo godinama i našu službu zajedno dižemo na veći i ozbiljniji nivo. Pomagali smo kolegama iz hrvatskog HGSS-a u potražnim akcijama na području RH i svake godine njihovi instruktori dolaze nam na tečajeve, a i naši instruktori sudjeluju na njihovim tečajevima te suradnju unaprjeđujemo iz dana u dan’, objašnjava nam ovaj mladi spašavatelj.
A koliko su ljudi zahvalni nakon što su primili pomoć, svjedoči i podatak da većina ostane u kontaktu s članovima HGSS-a.
‘S većinom ljudi koje smo spasili ostanemo u kontaktu, oni nas prate preko naših stranica i jave se da su ozljede i prošle te da će opet doći u Međugorje i da će nam se javiti’, kaže Nikola.
Iako sudjeluju u opasnim akcijama, i riskiraju vlastiti život, Nikola kaže kako ne vole da ih se naziva herojima.
‘Imamo dosta riskantnih i opasnih akcija ali zato prolazimo sve obuke kroz naš savez i pripremamo se za sve scenarije koje nas mogu zadesiti na terenu. Što se tiče tog heroizma ne volimo baš te nazive ‘heroji’ ali lijepo je čuti sve te riječi hvale koje nam ljudi upućuju i šalju. Jednostavno to i je motiv, ali glavni motiv je taj život za koji se borimo, obučavamo i radimo’, zaključio je Nikola za Pogled.ba.
Izvor:pogled.ba