Albe Vidaković (Subotica, 2. listopada 1914. – Zagreb, 18. travnja 1964.) bio je hrvatski svećenik, veliki skladatelj i muzikolog, dirigent i pedagog, rodom iz Bačke u Vojvodini. Bio je prvi bački Hrvat koji je boravio i studirao u Hrvatskom zavodu Svetog Jeronima u Rimu.
Osnovnu školu i četiri razreda gimnazije završio je u rodnoj Subotici, pa u Travniku.
Pokazao kao vrstan matematičar i glazbenik. Svirao je u đačkom orkestru prvu violinu, a po potrebi i violončelo, pa i kontrabas. Kod Vidakovića je glazba bila ozvučena matematika, pa je bilo kao da je ostvario antički ideal o tijesnoj svezi glazbe s aritmetikom. Bio je dobar i u crtanju pa je bilo mišljenja da će postati slikar. Studirao je bogoslovlje i filozofiju od 1932. do 1937. godine na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bogoslovske dane je opet posvetio i glazbi, gdje su mu učitelji bili majstori crkvene glazbe Franjo Dugan, Filip Hajduković i Matija Ivšić. Nakon što se je zaredio, bio je kratko vrijeme kapelan u Žedniku.
Školovanje je nastavio u Rimu. Biskup Budanović dopustio je Vidakoviću studij glazbe u Rimu. Boravio je u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u kojem je bio prvi bački Hrvat. Poslije je do kraja života djelovao u Zagrebu. Ratne su ga neprilike spriječile vratiti se u Suboticu. 1941. godine završio je svoju specijalizaciju, pa se nastanio u Zagrebu, gdje je ostao do kraja života.
Prerana ga je smrt spriječila da postane prvi doktor muzikologije u bivšoj državi: na Filozofskome fakultetu u Ljubljani mentor mu je bio Dragotin Cvetko, kod kojega je pripremao obraniti doktorat. Vodio je zbor sjemeništaraca i bogoslova u zagrebačkoj katedrali.
Bio je glavni urednik časopisa “Sveta Cecilija”. Pisao je djela duhovne glazbe.
Utemeljitelj je Instituta za crkvenu glazbu pri Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je osnovan 1963. godine.
Tako je Albe Vidaković silno zadužio hrvatski narod i Crkvu u Hrvata.
Izvor: narod.hr