Medicinski sustav u Njemačkoj pati od mnogih nepotrebnih zahvata.
Jedan od razloga je i sustav naplaćivanja koji omogućuje ovakvu praksu. I liječnici i pacijenti bi trebali odlučnije odbijati nepotrebne usluge, piše Deutsche Welle.
Primjer odlaska okulistu
Jedna mlada žena treba recept za nove naočale, odlazi okulistu. On kod nje prvo provodi mjerenje polja lica, usluga koja u ovom slučaju nije potrebna. Zatim uočava minimalno pogoršanje vida koje pacijentica nije ni primijetila. Liječnik mladu ženu šalje na snimanje glave magnetnom rezonancom. Tu se primjećuje zadebljanje jednog očnog živca. Slijedi operacija tijekom koja je trebala biti uzeta proba zadebljalog živca. No tijekom operacije dolazi do krvarenja u mozgu, zahvat mora biti prekinut. Od tada je pacijentici oduzeta jedna strana tijela. Zadebljanje očnog živca se na kraju ispostavlja kao potpuno beznačajno.
Što je suvišna medicinska skrb?
Zašto uopće dolazi do slučajeva poput ovog, time se bavi profesor Martin Scherer sa Sveučilišne klinike Hamburg-Eppendorf, po specijalizaciji liječnik opće prakse i stručnjak za pitanja suvišne medicinske skrbi.
Suvišna medicinska skrb isprva zvuči kontradiktorno: kako previše skrbi može biti štetno? No radi se o uslugama i zahvatima tijekom dijagnostike i terapije koje pacijentu uopće ne pomažu.
“Svaka dijagnoza i terapija u principu može biti štetna”, smatra Scherer. Često se radi o slučajnim nalazima na rendgenskim snimkama ili nekom laboratorijskom nalazu koji može odvesti do krive dijagnoze i terapije što na kraju od zdravog čovjeka čini bolesnika.
Njemačka – svjetski prvak u suvišnoj medicinskoj skrbi
Uzmimo slučaj ranog otkrivanja raka prostate. Kod mnogih muškaraca se pronalazi povišena vrijednost prostati specifičnog antigena (PSA) što ukazuje na rak prostate. Trebaju li muškarci stoga stalno ispitivati količinu PSA u krvi kako bi spriječili rak? No rak prostate je jedan od onih karcinoma koji mogu rasti toliko sporo da ne predstavljaju problem za organizam. Terapija raka prostate naprotiv može biti vrlo rizična i nerijetko vodi problemima pri erekciji ili inkontinenciji.
Primjera koji pokazuju da medicinski tretman nije uvijek najbolje rješenje ima mnogo: antibiotici koji se propisuju kod upale grla i koji nemaju nikakvo djelovanje na uzročnike pa sve do mnogih nepotrebnih operacija zbog bolova u kralježnici.
Pritom se ne radi o rubnom problemu. Jedna studija pokazuje da je oko 20 posto usluga i zahvata u zemljama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj nepotrebno. Ako se u obzir uzme Njemačka gdje su izdavanja u zdravstvu 40 posto viša od EU-prosjeka,onda je jasno da se radi o ogromnim sredstvima koja bi mogla biti utrošena smislenije.
Drugi razlog je sustav naplate medicinskih usluga u Njemačkoj.
“Nikoga se ne plaća za dug, detaljan i iscrpan razgovor s pacijentom koji bi mogao često otkloniti nepotrebnu terapiju. Operacija se naprotiv plaća. Uvijek je isplativije obaviti neku operaciju”, kaže Scherer. 40 posto ispitanih liječnika u njemačkim klinikama smatra da je velik broj zahvata uvjetovan ekonomskim faktorima.
Mnogi liječnici radije propišu neki zahvat iz straha da bi mogli imati tužbu za vratom ako se ispostavi da je nešto pošlo u krivom smjeru tijekom terapije. Često potpuno nepotrebno jer mnogi liječnici nisu dovoljno informirani o pravnoj pozadini svog posla i nepotrebno strahuju od pravnih posljedica.
Svi za slogan “manje je više”
Scherer svoje kolege poziva da se drže slogana “manje je više” i da koji put pokažu spremnost i na nedjelovanje. “To je kompliciran i dugotrajan proces i iziskuje strpljenje”, kaže Scherer.
Sličan proces bi trebao uslijediti i kod pacijenata. Oni često razmišljaju u smjeru: “Ja sam uredno plaćao godinama svoje osiguranje i sada očekujem potpunu uslugu.”
Ako liječničku ordinaciju napuste bez recepta ili uputnice, mnogi pacijenti se osjećaju zapostavljenima.
Kako bi se promijenio način razmišljanja, kako kod liječnika, tako i kod pacijenata, pokrenute su i međunarodne inicijative poput “Choosing wisely” (“Odabrati promišljeno”). Slične inicijative su pokrenute i u Njemačkoj. One između ostalog sadrže i zahtjev za bolje plaćanje razgovora koje liječnik obavlja s pacijentom. Vjeruje se da se kroz iscrpne razgovore mogu izbjeći mnogi nepotrebni tretmani. Što je na kraju bolje za sve.
Izvor:DW