Viktor Car Emin, u gotovo sedam desetljeća književnog rada nije imao drugih tema i preokupacija do Istre, istarskih Hrvata i njihove aktivne borbe za oslobođenje, najprije od austrijske monarhije, a potom i od talijanskih fašista.
Viktor Car, koji je svome imenu dodao ženino pa se prezivao i Emin, rodio se u mjestu Kraj pokraj Lovrana, u pomorskoj obitelji. Već za vrijeme školovanja iskusio je što znači ne biti svoj na svome. Krenuo je u talijansku pučku školu, nastavio pohađajući mađarsku gimnaziju u Rijeci, da bi završio trojezičnu učiteljsku školu u Kopru.
Radni je vijek doista proveo kao narodni učitelj, sudjelujući u radu svenarodne ustanove Istre Družbe svetog Ćirila i Metoda, i objavljujući pripovijetke u glasilima istarskih Hrvata.
Viktor Car Emin svoj je politički angažman u suprotstavljanju talijanskom fašizmu i pokušaju odnarođivanja istarskih Hrvata prenio u svoje romane, pripovijetke i drame. U svojim djelima je prije svega bio zaokupljen svjedočenjem o hrvatskom identitetu Istre i ljubavi istarskog čovjeka prema Istri i Hrvatskoj.
Za njega su Istra i Hrvatska bila jednoznačan pojam, a to je duboko proživljavao u svojoj duši. Stoga su osnovne teme njegovih literarnih djela borba hrvatskoga puka u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju za očuvanje nacionalne svijesti, te prikaz socijalnih prilika u Istri i dijelovima Hrvatskog Primorja.
U partizanskom tisku pisao je pod pseudonimom Glas iz dubine. Nakon završetka Drugog svjetskog rata sa Sušaka se ponovno vratio u Opatiju, gdje umire 17. travnja 1963. godine.
Izvor: narod.hr/hrt